Punktovi

Uzletište "Borongaj"

Postrojavanje njemačke vojske na aerodromu Borongaj

Aerodrom Borongaj je prvi jugoslavenski aerodrom sa svim potrebnim objektima za slijetanje i uzlijetanje aviona. Izgrađen je 1926. godine, a korišten je za civilni zračni promet, ali i za vojne potrebe. 1937. na njega je sletio Charles Lindbergh, a 1939. jedina žena vojni pilot Luftwaffea Hanna Reitsch.

Početkom Drugog svjetskog rata civilni zračni promet se drastično smanjuje, pa pred kraj ostaje još samo jedna linija tjedno porema Beču. Aerodrom se koristi uglavnom u vojne svrhe regularne vojske, odnosno domobranstva a i Nijemci ga smatraju strateškim objekom u Zagrebu pa se smještaju na njega. Od svibnja 1941. do 1943. na njemu je bila stalno i jedna od njemačkih pilotskih škola.

Više puta od 1941. do kraja 1944. je bio cilj diverzija zagrebačkih ilegalaca koji su onesposobljavali avione, skladišta streljiva i napadali kamione s njemačkim vojnicima koji su se kretali prema njemu. Saveznici su ga bombardirali sedam puta, a napad 12. travnja 1944. je imao najteže posljedice za infrastrukturu zračne luke i zrakoplove. Tad se Nijemci sele na pomoćni aerodrom na Plesu.

Nakon oslobođenja aerodrom je služio kao logor za oko 7000 njemačkih ratnih zarobljenika koji su korišteni kao radna snaga za asfaltiranje ceste Karlovac-Zagreb. Aerodrom je bio u funkciji do 1962. godine.

"Po dolasku druga Tita za generalnog sekretara Komunističke partije preduzimaju se intenzivne mere za prodor u redove vojske bivše Jugoslavije. Takav rad Partije nailazio je na odziv, naročito među mladim oficirima. Već 1939. napredni vazduhoplovni oficiri BJV u Zagrebu, na aerodromu Borongaj formiraju svoju partijsku ćeliju. To je bilo veoma značajno jer se preko njih lakše i brže vršio uticaj na oficire i podoficire, naročito u vazduhoplovnim garnizonima. Za razvoj vazduhoplovstva u toku rata važno je bilo i to što je Partija, još početkom 1941., uspostavila veze sa jednim brojem avijatičara-oficira i podoficira NDH. Tako je, već krajem 1941., dva aviona trebalo da prelete iz Rajlovca na aerodrom kod Sokolca. Otkrivanje avijatičara i druga neprijateljska ofanziva su omele ovu akciju. Zasluga Partije je i preletanje Franje Kluza i Rudi Čajevca i njihovih drugova iz Banja Luke na slobodnu teritoriju. S druge strane ovo je bio jedan od težih udaraca Pavelićevoj NDH. Vazduhoplovstvo NDH je počelo da se osipa naročito posle kapitulacije Italije. Preleti na slobodnu teritoriju nisu bili masovni, već pojedinačni. Preletalo se čak i borbenim avionima. Ovde treba dodati predaju našim jedinicama vazduhoplovnog garnizona u Zalužanima."

Izvor: Za pobedu i Slobodu: Vazduhoplovstvo u strategiji NOR

Podijeli

PRETRAGA