Punktovi

Kurirske veze i Marica Zastavniković

Zbog svog izdvojenog položaja, stan Marice Zastavniković je služio za smještaj ilegalaca, kao i za skladištenje materijala koji se otpremao partizanskim jedinicama. Istovremeno, Zastavniković kao partijska simpatizerka drži jednu od ključnih veza, između Zagreba i Beograda.

Tijekom 1941. i 1942. godine više članica partije obnaša jednu od važnijih uloga u okupiranom gradu – drži veze između pojedinih partijskih tijela. Jedna od ključnih veza je između Centralnog komiteta KPH i Centralnog komiteta KPJ, odnosno veza Zagreb – Beograd, za čije je uspostavljanje bila zadužena Marica Zastavniković. Iako nije bila članica partije, već simpatizerka, sekretaru rukovodstva CK KPH Vladi Popoviću učinila se kao najpogodnija osoba za ovu zadaću. Naime, Zastavniković je bila predratna članica HSS-a, a od okupacije je radila kao činovnica u sklopu najviših ustaških službi, što ju je činilo znatno manje sumnjivom za izvršavanje zadatka od drugih, policiji već poznatih članica partije. Ustaše su je smatrale "svojom" jer je bez oklijevanja izvršavala različite službe koje su joj dodjeljivali, poput likvidacije Hrvatskog dnevnika i drugih knjigovodstvenih poslova, a dobro poznavanje njemačkog jezika ju je više puta spasilo od razotkrivanja na zadatku.

Sjećam se da mi je jedanput rekao da treba uspostaviti vezu s Beogradom. Upitao me da li znam nekoga tko bi to mogao obaviti. Odmah sam se sjetio Marice Zastavniković. Ona je savršeno govorila njemački. Kao ličnost bila je ugledna, osobito u HSS-ovskim krugovima, a radila je u nekoj kvislinškoj instituciji. Kada sam joj rekao što bi trebalo da učini, bez oklijevanja je pristala. Mi smo je zvali »grofica«, jer se ukusno i lijepo odijevala. Osim toga, imala je krzneni kaput i nakit. Rekla mi je da vjeruje da će izvršiti zadatak, iako se, s obzirom na stjecaj okolnosti, nije s optimizmom moglo gledati na uspjeh. Dali smo joj adresu na koju se mora javiti. Stigla je do Zemuna, ali dalje nije mogla. No kako je vrlo dobro govorila njemački, a uz to je bila inteligentna i kulturna, ubacila se u vlak koji je prebacivao Nijemce za Istočni front. Poslije mnogih peripetija ipak je stigla u Beograd, u kojem je teškom mukom uspostavila vezu. Kada se vratila u Zagreb, poslali smo je po zadatku u Split i još neka mjesta. Ona u to vrijeme nije bila član KPJ, a njena kćerka jest. Tako smo uz pomoć simpatizera izvršavali određen broj partijskih obaveza.

Vlado Lončarić, "Ponovno u Zagrebu", u: Zbornik sjećanja Zagreb 1941 – 1945., ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 3 (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH, Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Školska knjiga, 1984), 51.

Zastavniković je bila samo jedna u nizu simpatizerki zaduženih za izvršavanje niza partijskih dužnosti. Dužnosti namijenjene partijkama i simpatizerkama nisu se razlikovale. Neke od njih su tijekom okupacije postale članice partije, dok je većina kontinuirano u simpatizerskom statusu prihvaćala različita zaduženja, od rada u tehnici i na vezama do sudjelovanja u uličnim akcijama i prikupljanja sredstava.