Ustaška nadzorna služba

U izvještajima zagrebačkog Mjesnog komiteta koji obuhvaćaju i podatke o policijskim praksama mučenja kojima se nastojalo prisiliti partijski kadar na odavanje informacija u periodu od 1941. do 1943. godine izdvojeno je nekoliko slučajeva koji se odnose na nasilnu smrt partijki. Radi se o smrti Nade Heiligstein, članice Mjesnog komiteta, Dragice Končar, mučene kako bi otkrila informacije o svom životnom drugu Radi Končaru, te Vere Solar Đurđice, sekretarke V. rajona. Ukazivanje na slučajeve koji su bili predmet priča o navodnim samoubojstvima u trenucima ustaške nepažnje radi okončavanja mučenja kojima su partijke bile podvrgnute te slučajeve za koje je očigledno kako su stravična mučenja bila tek uvod u smišljena ubojstva svjedoči o postojanju određene prakse koju je ustaška policija primjenjivala nakon što uhapšene ne bi otkrile tražene informacije.

Ovih je dana uhapšena od strane policije drugarica Vera Solar, privatna namještenica, sekretar V. rajona (Trešnjevka). Jedan ju je izdajnik teško teretio. Policija je počela da je muči, kako bi ju prisilila na priznanje. Kada drugarica Vera nije htjela da kaže ni jedne riječi, mučenje je nastavljeno i ona je od rana umrla. Tada su je policijski krvnici bacili kroz prozor, tobože kao da je sama skočila. Prolaznici su se na to strahovito užasnuli. Iz policije su istrčali neki policajci i prebacili preko drugarice Vere pokrivač. Po pričanju očevidaca bila je drugarica Vera strahovito iznakažena. Lubanja joj je bila puknuta na nekoliko mjesta ruke su joj bile potpuno crne i sve u jednome prištu i jako naduvene a svezane nekakvim debelim pojasom. Noge su joj bile strahovito izmrcvarene, meso na njima raspucano (čuli smo, da u najnovije vrijeme kuhaju ljudima noge), a nokat na palcu desne noge držao se samo na jednoj žilici. Leđa i trbuh bili su joj također crni. Bila je samo u gaćicama i prsluku.

Sve se je to odigralo u policiji u Zvonimirovoj ulici, gde sad imaju sjedište Gestapo i Uns. Ovo je zvjersko mučenje i ubijstvo nad drugaricom Verom izvršio policajac Bogojevski ruski emigrant, koji je jedan od šefova u UNS-u, a kakovu sada ima funkciju, otkada je Gestapo sve preuzeo, ne znamo. Drugarica je Vera imala 20 godina i bila je radničko dijete.

Molimo, da se ovo objavi, da bi se utjerao strah u kosti policijskoj bandi ovđe, koja svakim danom postaje sve krvavija i razuzdanija.

Građa za povijest narodnooslobodilačke borbe u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941 – 1945., knjiga V ( Zagreb: Savjet za izdavanje Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941 – 1945., 1986), dok. br. 139, 518.

Upravo će na slučaju Vere Solar, bačene sa zgrade u Zvonimirovoj u julu 1943. Lepa Perović, izvještavajući o stanju u Zagrebu, upozoriti na porast masovnih mučenja u kojima kriminalci iz Lepoglave, sad u ustaškoj policiji, koriste stravične metode za sve hapšene pod sumnjom komunističkog djelovanja.

Pored gore navedenih metoda policije, poznat je još strahoviti teror, koji ona upotrebljava da bi od ljudi iznudila priznanje i da bi ih slomila. Poznat je slučaj drugarice Vere Solar, sekretara V. RK. Ona je umrla pod batinama i tijelo joj je bilo strano unakaženo: butine i listovi na nogama bili su potpuno raspadnuti od teških udaraca, nokti na nogama i rukama iščupani, komad mesa iz slabine također iščupan. Druge neke su palili, davali im da jedu sol, na iščupano meso im sipali sol, kuvali im noge itd. Prilikom zadnje provale n željeznici, mučenja su bila masovna. Istragu je vodila policija Poglavnikovih tjelesnih zdrugova. Neke su u toku same istrage ustrijelili, jedan se bacio u šupljinu od lifta/sekretar partijskog rukovodstva na željeznici Zagorski, koji se loše držao/ i tako poginuo, jedan se sam zaklao itd. Pod je u islednoj sobi bio tako krvav da se sve klizalo, pa se stalno morao prati / iz pričanja ustaškog šofera/. Najokrutniji agenti su čist kriminalni tipovi. Neki teški kriminalni robijaši uzeti su u policijsku službu. To s od onih koji nisu htjeli da idu sa partizanima, kada je oslobođena Lepoglava. Dvojicu takvih, koji su bili osuđeni na mnogo godina robije za teške zločine, sreo je jedan naš drug poslije oslobođenja Lepoglave i pitao ih gdje su sada, na što su mu oni rekli da su kod policije.

HR-HDA-1723, "Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb", kutija 1, KP 66/1253.

Podijeli