Punktovi

Kompleks tvornica Gorica i tvornička partijska organizacija

15. III. 1939. - 1945.

Kratak pregled rada partijske organizacije u kompleksu tvornica Gorica prema sjećanju Andrije Zormana koji je bio njen član od 1939. do 1944. godine.

O radu partijske organizacije u komplekus tvornica Gorica piše Andrija Zorman:

Partijska organizacija u „Gorici“ formirana je 15.3.1939. godine prilikom mog prijema u članstvo, pošto su do tada radila u poduzeću samo dva člana i to: Kuhn Vilim i Andrijani Valter. […] Partijska organizacija od tri člana radila je cijelu 1939. i 1940. godinu, dok je u 1941. godini pojačana primitkom druga Bilić Kreše, ali je za kratko vrijeme bila oslabljena gubitkom druga Andrijani Valtera, koji je uhapšen po ustašama, otpremljen u Jasenovac, gdje je ubijen iste godine.
Naš djelokrug rada obuhvatao je nekoliko poduzeća i to: „ARKO“, „SILA“ i „ELKA“, te Radničko naselje, Livadarski Odvojci, a isto tako radili smo s cijelim blokom kuća, koje gravitiraju sa opisanim tvornicama i to, Heinzlova, Crvene Armije, Makančeva, Tuškanova, Derenčinova, Martićeva i Kvaternikov trg.
Ovo područje imala je naša partijska organizacija opskrbiti ilegalnim materijalom, rukovoditi akcijama raspačavanja letaka, lijepljenja plakata, risanja parola itd.
Skladište materijala obuče, odjeće i oružja nalazilo se u Heinzelovoj ulici u Remenarskoj radionici, kojoj je bio vlasnik drug Fučkar Pavao. Drugo skladište nalazilo se u Laščinskoj ulici broj 8 podrum, kod druga Koč Franje, sada živi u Celju.
Veze za prebacivanje drugova u N.O.B. bili su drugovi: 1. Domobranski oficir, navodno zvao se Krčmarek, a koji je obješen 1944., 2. Ing. Sačer bio u službi vatrogasaca i prebacio drugove u vatrogasnim kolima preko mitnice do Žitnjaka, 3. veza bio je neki drug zvan „Mršavi“, taj je prebacio i mene u N.O.B. kada sam morao napustiti Zagreb.
U poduzeću Gorica, radile su 4 grupe u polovini 1941. godine na skupljanju novčane pomoći i sanitetskog materijala, i već u to vrijeme bio je popriličan broj prilagača, koji se kasnije stalno povećavao, tako da je godine 1943. u tvornici davalo pomoć preko 90% uposlenih. Kod sabiranja naročito su se istakli drugovi: Fičko Martin, Koč Franjo, Kosanović Nikola, Počenovski Stanko, te drugarice: Sobodeš Jagica, Kadmenec Milka, Sitar Ljubica i Beusan Angjela. Ti su drugovi i drugarice bili istovremeno rukovodioci grupa.
Godine 1943. Bilić Krešo otišao je u N.O.B. i partijska organizacija ostala je ponovo sa 4. člana. Iste godine bila je pooštrena hajka na pravoslavno življe, a kako je drug Kosanović bio pravoslavac, dobio je zadatak da ode u N.O.B. Ja sam se s njime dogovorio, i upoznao ga da sutra dobiva vezu za odlazak preko druga Krčmarka u domobranskoj uniformi. No, kada sam došao na ugovoreno mjesto sa mojom vezom, došao je i drug Kosanović, te izjavio, da ne može ići u NOB, jer da se sutra želi vjenčati. Iz tih razloga bio je kasnije isključen iz članstva KP.
Početkom 1944. godine Kuhn Vilim sekretar partijske organizacije pošto je bio porijeklom Nijemac dobio je zadatak od KP da se upiše u kulturbund, a što je isti odmah i učinio, no nakon izvjesnog vremena bio je otkriven kao tuđinac liniji kuluturbunda i kao takav hapšen. […] Isti je dan njegova drugarica u dječjim kolicima ispod djeteta dovezla sav ilegalni materijal k meni i tako priliko pretresa nije u njegovom stanu ništa pronađeno. […] Kuhn Vilim izašao je nakon 7 dana na njemu ne objašnjiv način iz zatvora. Kratko vrijeme iza izlaska iz zatvor Kuhn je otišao u NOV, a mjesec dana kasnije otišao sam i ja.

Hrvatski državni arhiv, HDA-1372, IHRPH - "Andrija Zorman", MG-10/III-21