Bolnica sv. Duh

Zakladna bolnica (Sv. Duh) bila je sjedište aktivnosti Narodnooslobodilačkog odbora "Šumska jagoda" u kojemu je, između ostalih, djelovao i Josip Kajfeš. Taj je NOO imao izuzetno razgranat ilegalni rad: "U bolnici i neposrednoj blizini živio je i radio veći broj aktivnih ilegalaca i bolnica im je bila stalno sklonište. Osim ilegalaca koji su ležali više puta, prerušeni u tobožnje bolesnike, dolazili su u bolnicu na liječenje i ranjeni i bolesni partizani s oslobođenog teritorija." Liječnici su iz ove bolnice često odlazili na oslobođeni teritorij, pa se kasnije vraćali nazad: "Ova bolnica, iako povojničena, postala je centar ilegalnog rada na tome terenu. U njoj su se sakupljali lijekovi, sanitetski materijal, oružje i municija, odjeća i ostali potrebni materijal za partizane. Sve se to spremalo u bolnički magazin, odakle je transportirano ilegalnom vezom na slobodni teritorij". 

Dušan Korać, Narodna vlast u Zagrebu i okolici 1941–1945. (Zagreb: Progres, 1978.), 72.

Dio ranjenih i bolesnih njemačkih vojnika, pripadnika oružanih snaga NDH te drugih kvislinških vojski (Čerkezi i drugi) u posljednjim se danima rata povukao prema austrijskoj granici zajedno s većinom vojske NDH i Nijemaca (dijelom i sanitetskim vlakom). Dio ih se sklonio (sakrio) na druga mjesta u gradu. O tome svjedoče i nedvojbeno autentični zapisi o otpuštanjima iz bolnice 5., 6. i 7. svibnja Čini se da je iz bolnice sestara milosrdnica baš 7. svibnja, dakle prije ulaska jedinica JA u Zagreb, odvedeno između 220 i 240 pacijenata, a iz Zakladne bolnice (danas Bolnica sv. Duh) 6. i 7. svibnja otprilike 280. Dakle, nema sumnje da su ustaše iz zagrebačkih bolnica izvukle veliku većinu svojih ranjenika i bolesnika; tek je manji dio teško ranjenih ili bolesnih, koji nisu mogli biti transportirani, dočekao jedinice JA. [...] [N]ema sumnje da su organi nove vlasti izveli iz zagrebačkih bolnica izvjestan broj njemačkih, ustaških i domobranskih ranjenika i bolesnika, koje njihove jedinice prilikom povlačenja iz Zagreba nisu stigle ili nisu htjele povesti sa sobom. Po svemu sudeći su likvidirani, odnosno otpremljeni do jame Jazovka na Žumberku i drugih, i u njih bačeni. No, u Bolnici sestara milosrdnica toga nije bilo ili je bilo ili je bilo u mnogo manjoj mjeri [...] Iz Zakladne bolnice 14. svibnja odvedeno je 70 muškaraca, dijelom Nijemaca, ali dijelom i nenjemačkog podrijetla. Čini se da se radilo o članovima njemačkih formacija koje su se povlačile zajedno s Nijemcima s područja Sjeverne Afrike ili Sovjetskog Saveza. Tako pronalazimo po jednog Tunižanina, Palestinca, četiri Alžirca, šest Marokanaca te po jednog Rusa, Čeha, Poljaka. Za razliku od drugih otpusta, prilikom kojih se navodi točno u koju je bolnicu pacijent upućen, u svim ovim slučajevima dopisano je 'premješten/upućen u drugu bolnicu'. Zapravo i nema dvojbe da je 'premještanje' eufemizam kojim se želi prikriti prava istina - da su ovi pacijenti likvidirani. Naime, isti je dan zabilježeno da je, naprimjer, pacijent 2893 premješten na Rebro, a neki drugi u neke druge bolnice (Vrapče, itd.), što je uredno i registrirano.

 Ivo Goldstein, Zagreb: 1941–1945. (Zagreb: Novi Liber, 2011.), 365.

Podijeli