Punktovi

Skupovi žena URSSJ-a

Okupljanja članica Udruženi radnički savez sindikata Jugoslavije

12. III. 1937. - 24. XII. 1940.

Trg Kralja Petra Krešimira IV 2, zgrada Radničke komore

U Radničkoj komori u Zagrebu od ožujka 1937. do odluke Vlade Banovine Hrvatske o zabrani rada URSSJ-ovih sindikata 24. prosinca 1940., održavali su se višekratno skupovi žena URSSJ-a.

U Radničkoj komori u Zagrebu od ožujka 1937. do odluke Vlade Banovine Hrvatske o zabrani rada URSSJ-ovih sindikata 24. prosinca 1940., održavali su se višekratno skupovi žena URSSJ-a. Od 1935. godine u cijeloj državi pri sindikalnim podružnicama URSSJ-a formiraju se ženske sekcije. Okupljanja u radničkoj komori su se često odvijala oko Međunarodnog dana žena, a teme su bile: ekonomski i socijalni položaj žena, ravnopravnost žena, sloboda okupljanja i udruživanja, opće pravo glasa, 8-satno radno vrijeme, manje plaće za žene od 15 do 35% za isti posao u odnosu na muškarce i slično. Jedno od prvih takvih okupljanja zabilježeno je 12. ožujka 1937.

12. ožujka 1937. – skupština žena u dvorani radničke komore u Zagrebu sa zahtjevom za ravnopravnost žena, za slobodu izbora i dogovora, za osamsatno radno vrijeme i opće pravo glasa. Govorile Lucija Borjan i Ružica Turković

Marija Sentić i Narcisa Lengel-Krizman, Revolucionarni Zagreb 1918 – 1945. Kronologija (Zagreb: Školska knjiga, 1979.), 71.

Zabilježena je skupština žena URSSJ-a 11. veljače 1938.

Iako se radilo na organizovanju radnica u URSS-ove sindikate, ipak je njih u odnosu na organizovane muškarce bilo mnogo manje. Na skupštini žena koja je održana u Zagrebu 11. marta 1938. uz prisustvo 600 radnica i nameštenica, raspravljalo se o ovom, kao i o nekim drugim problemima. Josip Kraš kao delegat Mesnog međustrukovnog odbora URSS-a u Zagrebu otvorio je skupštinu, a zatim je Lucija Borjan govorila o zapošljavanju žena, o njihovom nagrađivanju, koje za isti rad primaju 15 do 35 odsto manje od muškaraca. (...) Posle nje govorila je Ruža Turković o razvitku privrede i naglasila da u Jugoslaviji ima pored 168 hiljada zaposlenih žena u industriji 500 hiljada nezaposlenih. Zatim je u ime kućnih pomoćnica govorila Marija Raušević, u ime privatnih činovnica Elizabeta - Beška Pelcl Turković i jedna omladinka u ime frizerki.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 212.

I na IV. kongresu URSSJ-a održanom u travnju u Zagrebu govori se o sve većem ulasku ženske radne snage u privredu, te koliko je manje zaštićena od muške radne snage.

U zaključcima kongresa se kaže: „U cilju što uspešnije zaštite žena u privredi, nužno bi bilo uvođenje institucije ženskih inspektora rada.“ Kongres poziva sve sindikalne organizacije da organiziranju i uvođenju žena u poslove sindikalnog pokreta obrate naročitu pažnju.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 212.

Najposjećeniji skup žena URSSJ-a zabilježen je u studenome 1939.

Krajem novembra 1939. godine održana je u dvorani Radničke komore u Zagrebu do tada najposećenija skupština žena kojoj je prisustvovalo oko 3.000 radnica i nameštenica i oko 2.000 muškaraca. Za ovu skupštinu vladalo je veliko interesovanje što govori i broj posetilaca, jer se na njoj raspravljalo o ekonomskom i socijalnom položaju žena radnica i nameštenica.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 214.

U travnju 1940. u istoj organizaciji odvio se i skup zagrebačkih kućnih pomoćnica.

U prostorijama Radničke komore u Zagrebu održan je 14. aprila 1940. sastanak kućnih pomoćnica, koji je organizovala sindikalna podružnica kućne posluge. U prisustvu 500 kućnih pomoćnica raspravljalo se o položaju ovih radnica, a zatim je donesena rezolucija kojom se traži desetočasovno radno vreme, posebno plaćanje prekovremenog rada, desetodnevni plaćeni godišnji odmor, povišenje plata, higijenski uređene stambene prostorije, ispravnije ponašanje poslodavaca i ukućana.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 214.

Do odluke o zabrani rada URSSJ-a dolazi na samom kraju 1940. godine, a zabrana rada ujedinjenih sindikata izazvat će protestne mitinge i demonstracije u Zagrebu u toku siječnja i veljače 1941.

1. siječnja 1941. – odlukom vlade 24. XII 1940. o raspuštanju URSSJ zatvorene su sve prostorije URSSJ-ovih podružnica u Zagrebu i Banovini Hrvatskoj.

Marija Sentić i Narcisa Lengel-Krizman, Revolucionarni Zagreb 1918 – 1945. Kronologija (Zagreb: Školska knjiga, 1979.), 87.

Korišteni izvori:

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978)

Marija Sentić i Narcisa Lengel-Krizman, Revolucionarni Zagreb 1918 – 1945. Kronologija (Zagreb: Školska knjiga, 1979)

Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979)