Punktovi

Druga rekonstrukcija MK KPH Zagreb

Prvi sastanak novo popunjenog MK KPH s novim instruktorom Veberom

V. 1944.

Norbert Veber (Šaban) se po dolasku u Zagreb nalazi prvi puta s nanovo popunjenim MK KPH Zagreb čiji su članovi ili morali pobjeći iz Zagreba ili su bili uhapšeni uslijed velikih provala.

Josip Duda, jedini preostali član MK KPH nakon pada u proljeće 1944. godine, svjedoči o članovima MK i njegovom radu.

...Neposredno pred moj dolazak u grad bilo je, naime, vrlo velikih provala. U tim provalama pao je gotovo čitav Mjesni komitet, izuzevši Franju Krčmareka Tošu i Ružu Crnković-Ernu. Također je pao kompletni Mjesni komitet Saveza komunističke omladine Jugoslavije i Mjesni vojni odbor. To je isprekidalo veze između organizacija. Zato je odmah trebalo mnoge drugove, koji su ostali i za koje je postojala opasnost da mogu biti otkriveni, poslati na oslobođeni teritorij. Isto tako i svi ostali kontakti bili su prekinuti, tako da je čitav rad bio vrlo otežan. No Milan Mišković je bio već uspio formirati novi Mjesni komitet.
Nekoliko dana poslije mog dolaska otišli smo na zakazani sastanak Mjesnog komiteta, koji je bio negdje na Britanskom trgu ili u njegovoj blizini, u Ilici. U tom novoformiranom Mjesnom komitetu bili su: politički sekretar Franjo Krčmarek Tošo, organizacioni sekretar Ruža Crnković-Erna, zatim Ivan Gađo Zdenko, zadužen za I i II rajon, za mobilizaciju i tehniku, Josip Duda Petar, zadužen za IV rajon i za SKÓJ, Jasna Ilijanić-Sitna, zadužena za III i VI rajon i Antifašistički front žena i Ema Cekurić-Neda, odnosno Vilma, zadužena za II rajon i Mjesni narodnooslobodilački odbor. To su bili mladi članovi Partije. Ni jedan od njih nije imao više od osam mjeseci staža u Partiji. Na sjednici se govorilo o političkoj situaciji u Zagrebu, o organizacionim problemima, a pogotovo o tome kako da se ponovo pohvataju sve veze, a čitava organizacija stabilizira i počne normalan rad...
...To je uglavnom bilo stanje pri kraju svibnja 1944. godine. No, nažalost, 30. ili 31. svibnja došlo je do novog pada. Uhapšen je Tošo (Franjo Krčmarek) koji je bio politički sekretar Mjesnog komiteta. Tada se povezao lanac i uhapšeni su bili drugarica Ema, odnosno Olga (Ruža Cmković), koja je bila organizacionisekretar Mjesnog komiteta, zatim Sitna (Jasna Iljanić) i Ivan Gađo Zdenko.
Ustaška policija je saznala da će se održati sastanak Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora 1. lipnja pa je bio opkoljen predjel gdje se sastanak trebao održati, i tu je uhapšena Ema (Nada Cekurić) koja je bila predsjednik Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora, a isto tako i član Mjesnog komiteta. Tom prilikom su uhapšeni i dr inž. Edo Dabi Kruno, Lavoslav Smoljan Lujo, Vera Habijanić — Dunja, inž. Zvonko Kavurić Ferdo i Stanko Pavlović Mišo. To je bio još veći udarac nego prva provala i praktično je organizacija ostala bez rukovodstva i partijskog i u Mjesnom narodnooslobodilačkom odboru. To je zahtijevalo da se odmah prekinu sve veze i pošalju izvan grada svi oni koji su bili imalo ugroženi. Neki su morali prijeći u strogu ilegalnost i prekinuti međusobne veze. Tako sam praktično ostao sam i bez veze s organizacijom. Bio sam samo povezan s ljudima koji su bili idrektno vezani na mene, to znači kuriri i pojedine specijalne službe, ko i stanovi za koje organizacija nije znala.

Norbert Veber, "Ilegalni rad 1944. godine", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 234–235; 236–237.

U proljeće 1944. godine izmijenio se gotov čitav Mjesni komitet Partije. Uhapšena je Božena Žakman — Maša, a Marko Miličić Ernest ubijen je na ulici. Ostali članovi MK morali su otići u partizane, jer je bila nastala velika hajka na komuniste. U takvim okolnostima postao sam član MK. U njemu su bili: Franjo Krčmarek Luka, politički sekretar, Ruža Cmković — Olga, organizacioni sekretar, Ivan Gađo Zdenko, Jasna Ilijanić — Sitna, Emica Cekurić — Neda i ja. Na prvom sastanku podijeljena su zaduženja. Franjo Krčmarek, Ruža Crnković i Ivan Gađo bili su zaduženi za mobilizaciju i tehniku. Jasna Ilijanić za III i VI rajonski komitet i AFŽ, Emica Cekurić za V rajonski komitet i mjesni NOO, a ja za IV rajonski komitet i SKOJ.
Na jednom od sastanaka promijenili smo ilegalna imena: Franjo Krmarek Gušto, Ruža Crnković — Vilma, Ivan Gađo Adolf, Jasna Ilijanić — Mara, Emica Cekurić — Cila, a ja sam uzeo ime Srećko. Kasnije su održana još dva sastanka, i to jedan u Draškovićevoj, a drugi na Britanskom trgu (prije Ilički trg). Poslije tog sastanka mislim da nije bilo više nijednoga, budući da su svi članovi MK uhapšeni i obješeni. Međutim, ja nisam bio uhapšen. Vjerujem, a i pretpostavljam, da je razlog tome bio to što me nitko od članova MK nije osobno poznavao, a ni znao moje pravo ime.
Sastanci MK održavali su se nedjeljom i trajali su cijeli dan. Na sastancima se tretirala problematika grada, jer je MK držao svu organizaciju svojih članova. MK je pratio političku situaciju i stanje u gradu. O svakom značajnijem događaju bio je informiran da bi mogao na vrijeme reagirati. Postojala je organizirana obavještajna služba, tako da smo u svakom i malo značajnijem uredu, poduzeću i vojsci imali svoje ljude.

Josip Duda, "Rad u mjesnom komitetu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 273.