Punktovi

Radnički dom

Trg kralja Petra Krešimira IV 2

Božidar Adžija rođen je 1890. u Drnišu. U Pragu uoči rata završava pravo te apsolvira na trgovačkoj akademiji. Inspiriran Masarykom, sluša Beneša. Rat provodi po vojnim sudovima u Dalmaciji (Sinj, Šibenik, Dubrovnik). Angažiran je na južnoslavenskom ujedinjenju 1918. Dolaskom talijanske vojske napušta Dalmaciju i seli u Zagreb (1919.), u vruće doba raskola na domaćoj ljevici. Priklanja se antirevolucionarnoj struji Vitomira Koraća, koji ga promovira u Glavni odbor Socijaldemokratske stranke te namješta za urednika stranačkog glasila, Slobode. Krajem 1919. Adžija ponovno posjećuje Prag ne bi li proučio čehoslovačka iskustva u izgradnji sustava socijalne zaštite. 

Javni zastupnik antifašizma Adžija je još od članka u Novoj Evropi (studeni 1922.); posebno ga zabrinjavaju implikacije fašizma po radnički pokret. Na pozadini privredne krize, uspona Hitlera ali i devijacija u našem socijaldemokratskom pokretu sredinom tridesetih on svoj “neupitni demokratski integritet” predaje Komunističkoj partiji. Adžijin pristup KP-u poklapa se s novom, pučkofrontovskom linijom, koja je formalizirana na Sedmom kongresu Kominterne. U partijskom aranžmanu Adžija uređuje glasila Pregled (1934-35.), Odjek (1935.), Novi list (1937.), Naše novine (1939.), Izraz (1939.) te Politički vjesnik (1940.). Nekoliko je puta zbog toga zatvaran (1936., 1938. i 1939.), zadnji put uoči raspada zemlje, kada ga banovinska vlast predaje ustašama. Zajedno s devetoricom drugova streljan je početkom srpnja 1941. u Maksimirskoj šumi (za odmazdu zbog ubojstva antikomunističkog agenta Tiljka). 

Splet Adžijinih institucija čine SUZOR (Središnji ured za osiguranje radnika), SBOTIČ (Savez bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika) te pokrajinska (zagrebačka) Radnička komora (odnosno njezin Kulturno-prosvjetni odjel). SUZOR je osnovan kao  centralno tijelo i nositelj socijalnog (zdravstvenog i mirovinskog) osiguranja za teritorij međuratne Jugoslavije, SBOTIČ je kontinuirano slovio kao jedan od manjih i naprednijih, nezavisnih sindikata, a u okviru Komore podigao je biblioteku te list Socijalnu misao.

Knjižnica je privremeno zatvorena za javnost od 1941. do 1945., a tadašnji upravitelj, književnik Stanislav Šimić, zaslužan je za očuvanje cjelokupnog knjižnog fonda u ratnim godinama. Šime Vučetić, književnik, bio je prvi poslijeratni upravitelj.
 
U razdoblju od 1950. do 1962. godine knjižnicu je vodio Vladimir Vujnović. Unapređenjem poslovanja, sa ciljem da korisnicima osigura bolju dostupnost knjižnog fonda, utemeljio je predmetni katalog koji se uređuje i dopunjava do danas. U to vrijeme, s namjerom popularizacije knjige, pokrenuta je i poznata tribina Književni petak koja je pri Radničkoj biblioteci uspješno djelovala više godina.
 
Od 1962. godine knjižnica djeluje u sastavu "Centra za dokumentaciju i informacije o suvremenom radničkom pokretu Božidar Adžija". Godine 1967. ponovo počinje djelovati kao samostalna i javna knjižnica pod vodstvom Vere Mudri-Škunce koja je pokrenula i 1970. godine integrirala Radničku biblioteku i Gradsku knjižnicu s ciljem stvaranja jedinstvene mreže narodnih Knjižnica grada Zagreba.
 
Izvor: http://www.kgz.hr/default.aspx?id=340

Audio

Slojevi:

Punktovi otpora - Pogledaj sloj na mapi

Podijeli

Punktovi otpora
PRETRAGA
Traži
  • info@kartografija-otpora.org