Narodna pomoć kao indeks zagrebačkog pokreta otpora (1941-45)
Publikacija Stefana Treskanice
Kompleks Narodne pomoći lomi memoarsko/arhivsko gradivo na barem tri načina: (1) kao (elementarna, prilagačka) funkcija pokreta otpora te indeks veza zagrebačkog frontovskog spleta sa širim terenom (ujedno i indeks specifičnog oblika borbe), (2) kao indeks kontinuiteta s praksama i iskustvom iz međuraća te dokaz specifičnog trajanja »zagrebačke linije«, i (3) kao indeks fleksibilnosti, izdržljivosti i operativne mobilnosti zagrebačkog frontovskog spleta u okviru ilegalnog/konspirativnog rada, s naglaskom na specijalne (prioritetne) zadatke, kakvi su povratak Španaca 1941. i priprema za osvajanje vlasti 1944. godine.
Kontradikcije, potencijali i limiti zagrebačkog frontovskog spleta rastvaraju se u hodu kroz (probrano, i posloženo) citatno gradivo te barem tri gore navedena indeksna mjesta. Organizacija Narodne pomoći pritom se, u postupku indeksiranja, pojavno preobrazila od primarno prilagačke (sabiranje novca, materijala i informacija) u pripremne organe aparata nove vlasti: od 1942/43. Narodnooslobodilačke odbore (NOO-i), od 1944. Jedinstvenu narodnooslobodilačku frontu (JNOF).
»A mi u ovom kavezu muku mučimo…«
Publikacija Josipa Jagića o narodnooslobodilačkom pokretu u Zagrebu od kraja 1943. do ožujka 1945. godine
Mreže NOP-a su u Zagrebu plele jedan paralelni sustav koji je inicijalno imao namjeru direktno se suprotstaviti državnom sustavu. Nakon što su uvidjele da je to sraz u kojem gotovo sigurno gube, organizacije NOP-a su se povukle u sjenu u namjeri da nastave plesti mrežu organizacija i ljudi koja bi pomagala partizanskim jedinicama koje su vodile taj direktan sraz sa ustaškim pokretom, njihovom državom i njihovim saveznicima.
Od 1944. godine sve jedinice NDH koje su bile matične na prostoru sjeverozapadne Hrvatske, a koje su prethodnih godina rata slane na druga krizna područja unutar NDH, do kraja rata više ne napuštaju taj prostor te se koncentriraju kako bi krajnjim naporima kontrirale partizanskim vojnim i političkim naporima. Tijekom 1944. godine prostor sjeverozapadne Hrvatske dobiva sve veću stratešku važnost za njemački Wehrmacht pa se tako i njihove jedinice sve više počinju tu koncentrirati. Od kraja 1943. godine represivni aparat NDH u Zagrebu je povećao i brutalizirao napore da se što efikasnije kontrira utjecaju NOP-a prije svega u Zagrebu, a onda i u njegovoj okolici.
Rad KPJ u Zagrebu od 1931. do 1941. godine
Publikacija Gorana Korova
Zagreb je od nekadašnjeg grada periferije u Austro-ugarskoj monarhiji nakon 1918. godine postao značajan industrijski centar u novoj državi, Kraljevini SHS. U takvim se uvjetima u gradu formirala i djelovala jaka organizacija SRPJ(k)/KPJ. Podrška građana KPJ posebno se izrazila na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920., kada su komunisti, s nesuđenim gradonačelnikom Svetozarom Delićem, osvojili većinu mandata. Uzlet KPJ tijekom prvih godina Kraljevine SHS prekinula je zabrana legalnog djelovanja 1921. godine i višegodišnji progon monarhističkih vlasti.
