Punktovi

Ženska sekcija SBOTIČ-a

Zagrebačka podružnica Saveza bankarskih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije (SBOTIČ) osnovala je svoju žensku sekciju

17. IX. 1936. - 12. III. 1941.
Trg Kralja Petra Krešimira IV 2, zgrada Radničke komore

Ženska sekcija SBOTIČ-a (Savez bankovnih osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije) počela je s radom 1936. godine, isprva samo na sindikalnom organiziranju žena, a godinu dana nakon i na uspostavljanju veza s partijom putem Komisije za rad sa ženama CK KPH. Za brojne svoje članice SBOTIČ bio je priprema za ulazak u partiju. U februaru 1941. sekcija je sudjelovala u akciji "Za jednak rad jednaka plaća", a Marija Šoljan, Hana Pavelić, Rajna Kravar i Lidija Zlatić čine odbor koji aktivno nastavlja raditi na pitanju organiziranja žena. Više članica sekcije uhapšeno je tijekom priprema za proslavu 8. marta 1941., a potom i  tijekom masovnih hapšenja komunista krajem mjeseca. Po uspostavi NDH dolazi do zabrane rada svih ženskih organizacija koje nisu pripadale ustaškom pokretu, a sindikalke koje su i dotad radile na povezivanju s partijom preuzimaju nove zadatke. 

SBOTIČ je bio mjesto odgajanja ljudi, odgajanja kadrova, a na svoj način, rekla bih, i priprema za Partiiju. Kao što je poznato, u našem Savezu postojala je skupina komunista organiziranih u takozvanu frakciju, odnosno odjeljenje. Preko nje Partija je provodila veliki utjecaj na rad i aktivnost cijelog Saveza. Član te grupe, zapravo KPJ, postala sam nakon dvogodišnjeg rada u sekcijama i na zadacima  koje je SBOTIČ obavljao s ostalim sindikatima URS-a. U Partiju se nije ulazio bez provjere na konkretnim zadacima i odgovarajućem zalaganju u svojoj tvornici, ustanovi ili sindikalnoj organizaciji, u mom slučaju u SBOTIČ-u. 

...

Po ulasku u Partiju došle su i mnoge druge dužnosti. Preuzela sam, na primjer, rukovođenje ženskom sekcijom, ušla u Komitet Stranke radnog naroda, i u neke ženske organizacije. Zapravo, jedan te isti trend, jedna aktivnost na različitim mjestima, ali tada su za mene to bile složene i prilično teške stvari. Moje političko iskustvo nije bilo veliko i te nove dužnosti su me ponekad obeshrabrivale. Radila sam u ženskoj sekciji, ali da njome rukovodim činilo mi se nemoguće, preteško. Govoriti, na primjer, na skupovima, držati neki sastanak i voditi ga, rezimirati raspravu, odlučivati o spornim pitanjima ili onima koje nisam dovoljno poznavala. Sve su to prošle i mnoge druge naše drugarice i drugovi, brusili se u akcijama i poslije u oružanoj borbi, u NOB-u. Tako sam i ja u uvjetima borbe i ratnih napora savladala te stvari: U NOB-u se učilo brže i djelotvornije na konkretnim potrebama i situacijama. 

...

Zadaci ženske sekcije bili su u prvom redu kulturno-politički, prosvjetni. To je vrijeme nastupanja fašizma, pa smo pretresali političku situaciju, akcije SBOTIČ-a, prilike u ženskom pokretu i naš udio u pojedinom zadacima. Održavali smo usmene novine, organizirali zidne novine i priređivali niz kulturnih manifestacija. Svake smo godine slavili Dan Žena - Osmi mart, sudjelovali u proslavama Prvog maja, u programu društvenih večeri podružnice iz drugih sindikalnih saveza. Tu sam upoznala i specifičnosti ženskog pitanja. 

...

Spomenula sam i hapšenja, provalu u SBOTIČ-u negdje u veljači 1941. Imali smo sastanak oko priprema za proslavu 8. marta. Bilo nas je dosta, cijela grupa: Beška Turković, Terka Gojmerac, Nada Heiligstein, tada član Mjesnog komiteta Zagreba. Sjedili smo za stolom s materijalima pred sobom. Stanje je već bilo napeto, rat je već tekao u Evropi. Bilo nam je savjetovano da ne nosimo nikakav ilegalni materijal zbog mogućnosti provokacije. Prostorije podružnice uvijek su vrvile od članova, pa je i te večeri bilo živo: u pokrajnim sobama su diskutirali, radili ili prolazili ljudi. 

U jednom trenu otvaraju se vrata naše sobe, neki ulaze bez najave. Beška Turković, ne dižući oči, reče povišenim glasom: "Molim mir! Mi radimo!" Odgovor nas zateče: "Policija, ostanite gdje ste!" - Odmah nas stanu pretraživati i identificirati. Iako smo mi sbotičevci imali direktivu da ništa ne nosimo što bi bilo kompromitirajuće, oni su ipak nešto našili, što nisam znala. U sobi je bilo odjednom mnogo ljudi koji su sudjelovali u pretresu, te se neopazice povukoh prema zidu. Imala sam neke bilješke, nisam željela da dođu u ruke agentima pa sam ih poderala iza leđa. Jedan od njih mi pristupi i kaže: "Vas poznajem." Vjerojatno je govorio istinu; prije petnaestak dana bila sam u zatvoru. Uvijek sam nešto potpisivala ili manifestirala, tražila pomoć za španjolske internirce, puštanje logoraša i takve stvari.

Nisam se dala smesti, već stojeći dalje uza zid razmotrih situaciju. Dok ovdje agenti razvrstavaju prisutne, u susjednoj sobi već puštaju kroz vrata veliku grupu legitimiranih koji nisu bili sumnjivi. Ja brzo skinem naočale, stavim maramu na glavu i u pogodnom trenutku se priključim onima koji su izlazili i nađem se s njima na ulici. Nisam otišla kući već do sestara Winter, koje su bile naš punkt u to vrijeme i tu sam ostala nekoliko dana čekajući što će se dogoditi. Nije bilo potrage za mnom i tako sam izbjegla maltretiranje policije i ustaške logore kao što su ih prošle Beška, Terka i Mila, a poslije i mnoge druge naše drugarice. 

Marija Šoljan-Bakarić, "SBOTIČ – škola revolucionarnog pokreta“, u: Zbornik SBOTIČJ: Prilozi za povijest sjećanja, ur. Jerko Baković et al. (Zagreb: Republički odbor Sindikata radnika u upravi, pravosuđu i financijskim organizacijama, 1985), 127–130.

Zagrebačka podružnica sindikata SBOTIČ-a (Saveza bankarskih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije) osnovala je, 17. rujna 1936. svoju žensku sekciju. Rad SBOTIČ-a bio je usmjeren na ostvarivanje i zaštitu radnih i socijalnih interesa članova, a njegova ženska sekcija birala je svoje delegatkinje za razne odbore tog sindikata, gdje su delegatkinje zastupale interese žena, „zaštitu žene na radu i ostvarivanje onih beneficija koje je društvo dužno dati ženi.“

ZAPISNIK SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA SBOTIČ-a – PODRUŽNICE ZAGREB ODRŽANE 17. SEPTEMBRA 1936.
...
Zapisnici organa podružnice
...
2/ Da se osnuje pri podružnici ženska sekcija i da se u ovu sekciju privremeno delegira kao pročelnik drug Grković Dušan.
(...)
Zapisnik sjednice upravnog odbora od 25. II. 1937. konstatira da je uprava ženske sekcije provela svoje konstituiranje i da je za pročelnicu izabrala Anku Balog, za zamjenika pročelnice Elizabetu Bešku Turković, za sekretara Nadu Heiligstei, za zamjenika Veru Gendić, a za člana uprave Filomena Hoffmann.

Marija Šoljan, „Dokument 389 / Formiranje ženske sekcije u SBOTIČ-u“, u Žene Hrvatske u radničkom pokretu do aprila 1941., ur. Marija Šoljan (Zagreb: Konferencija za društvenu aktivnost žena Hrvatske, 1967.), 301.

Ženska sekcija SBOTIČ-a surađivala je s raznim ženskim udruženjima i ženskim sekcijama unutar URSSJ-a (Udruženih radničkih saveza sindikata Jugoslavije). Policija je 1. ožujka 1941. provalila u prostorije SBOTIČ-a, te odnijela dokumentaciju i zapečatila prostorije, međutim posljednja predratna skupština ženske sekcije održana je nakon toga, 12. ožujka 1941. u prostorijama pošte u Vlaškoj ulici, a vodila ju je predsjednica sekcije Marija Šoljan.

U subotu uveče, 1. ožujka o.g. provalilo je iznenada oko 15 policijskih agenata u prostorije SBOTIČ-a u Zagrebu. (...) Bilo je oko 7 sati navečer kad su prostorije SBOTIČ-a bile pune namještenika i namještenica. Bez ikakavog objašnjenja i bez predočenja bilo kakve odluke, policajci su puna dva sata vršili pretres (premetačinu) prostorije, arhiva i lični pretres svih prisutnih. (...) Te „sumnjive“ stvari zaplijenili su i odnijeli sa sobom. Sa plijenom, izgleda, nisu bili jako zadovoljni, pa su sa sobom, na policiju, odvukli još nekoliko namještenika i namještenica.

Marija Šoljan, „Policija provaljuje u prostorije SBOTIČ-a / Dokument 557 / Vjesnik radnog naroda br. 6, Zagreb, III 1941. / Formiranje ženske sekcije u SBOTIČ-u“, u Žene Hrvatske u radničkom pokretu do aprila 1941., ur. Marija Šoljan (Zagreb: Konferencija za društvenu aktivnost žena Hrvatske, 1967.), 459.

Za Dan žena 8. ožujka 1941. ženska sekcija SBOTIČ-a pripremala je proslavu. Uoči proslave sastale su se članice odbora da još jednom pregledaju program i referate. Na sastanak su iznenada provalili policijski agenti i otkrili neke ilegalne materijale. Tada su prisutne članice odbora uhapšene. Mila Hercog i Beška Turković odvedene su poslije okupacije u ustaški logor. Mila Hercog nije se nikada više vratila.

Ivan Šibl i Stjepan Blažeković, „Žene revolucionarke“, u Slobodni Zagreb, Tomislav Butorac, ur. (Zagreb: Stvarnost, 1963), 49.

Većina članica ženske sekcije u toku rata aktivno će sudjelovati u NOP-u kroz odbore NOO-a, AFŽ-a ili u partizanskim jedinicama, 24 članice poginule su u borbi ili stradale nakon hapšenja u logorima i zatvorima.

 

Korišteni izvori:

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978)

Nepoznata grupa autora, „Aktivnosti i rad žena Zagreba“, u Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945. ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 2 (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1983)

Marija Sentić i Narcisa Lengel-Krizman, Revolucionarni Zagreb 1918 – 1945. Kronologija (Zagreb: Školska knjiga, 1979)

Ivan Šibl i Stjepan Blažeković, „Žene revolucionarke“, u Slobodni Zagreb, Tomislav Butorac, ur. (Zagreb: Stvarnost, 1963)

Marija Šoljan, ur. Žene Hrvatske u radničkom pokretu do aprila 1941. (Zagreb: Konferencija za društvenu aktivnost žena Hrvatske, 1967)

Ženski svijet – reprint. (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979)



 

Podijeli

Slojevi

Kartografija otpora
PRETRAGA
Traži
teror
stradanja
zatvori
ustaški organi
organi Trećeg Reicha
otpor
logistika NOP-a
diverzije
agitprop
KPJ
atentati
demonstracije
ženske antifašističke organizacije
prebacivanja
objekti
javni objekti i ustanove
tvornice
mitnica
pravda
borbe
likvidacije
logori

Kartografija otpora

  • info@kartografija-otpora.org