Punktovi

Pad Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora

1. VI. 1944.

To je uglavnom bilo stanje pri kraju svibnja 1944. godine. No, na žalost, 30. ili 31. svibnja došlo je do novog pada. Uhapšen je Tošo (Franjo Krčma- rek) koji je bio politički sekretar Mjesnog komiteta. Tada se povezao lanac i uhapšeni su bili drugarica Ema, odnosno Olga (Ruža Cmković), koja je bila or ganizacioni sekretar Mjesnog komiteta, zatim Sitna (Jasna Iljanić) i Ivan Gađo Ždenko. Ustaška policija je saznala da će se održati sastanak Mjesnog narod- nooslobodilačkog odbora 1. lipnja pa je bio opkoljen predjel gdje se sastanak trebao održati, i tu je uhapšena Ema (Nada Cekurić) koja je bila predsjednik Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora, a isto tako i član Mjesnog komiteta. Tom prilikom su uhapšeni i dr inž. Edo Dabi Kruno, Lavoslav Smoljan Lujo, Vera Habijanić — Dunja, inž. Zvonko Kavurić Ferdo i Stanko Pavlović Mišo. To je bio još veći udarac nego prva provala i praktično je organizacija ostala bez rukovodstva i par tijskog i u Mjesnom narodnooslobodilačkom odboru. To je zahtijevalo da se od mah prekinu sve veze i pošalju izvan grada svi oni koji su bili imalo ugroženi. Neki su morali prijeći u strogu ilegalnost i prekinuti međusobne veze. Tako sam praktično ostao sam i bez veze s organizacijom. Bio sam samo povezan s ljudima koji su bili direktno vezani na mene, to znači kuriri i pojedine specijalne službe, kao i stanovi za koje organizacija nije znala. Milan Mišković je u međuvremenu otišao na oslobođeni teritorij, jer je bio veoma ugrožen. Njega je poznavao velik dio onih koji su bili uhapšeni, doduše, ne po imenu, ali po opisu i po mjestima sastanaka. To je iziskivalo vrlo velik oprez i pažnju, određeno distanciranje, pa čak i od pojedinih stanova i mjesta sastajanja kako ne bismo naletjeli na neku zasjedu. Ustaška je policija, naime, običavala uhapšene voditi po gradu, na mjesta za koja se znalo da se na njima sastajemo da bi se nekoga od nas prepoznalo. U takvoj situaciji sam se morao snalaziti kako sam najbolje znao i umio. Evo, što sam o tome izvijestio 14. lipnja 1944. Povjerenstvu Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske: »... ukratko ću vam prikazati situaciju u Zagrebu, tj. političku, pošto sam odrezan od svijeta, te ukoliko to sam zapažam. Otvaranje drugog fronta iza zvalo je ogromno veselje među pučanstvom, te se o tome i na ulicama govori. Banditska štampa pokušava, dabome, smanjiti značaj toga s raznim burgijama na što narod reagira smijehom i ruganjem, kao i raznim vicevima koji se mogu čuti po ulici. Osobito im neuspjeh prilikom napada na Vrhovni štab teško pada i Švabe proturaju vijesti da je drug Tito ranjen, te je sada podlegao ranama. Jasno da neki ljudi nasjedaju tome, pa ima čak slučajeva da su neki plakali zbog toga. Dalje šire vijesti da su uhvatili spisak svih narodnooslobodilačkih odbora kako bi na taj način natjerali strah ljudima da ne ulaze u iste. Banda, naročito GESTAPO, poduzima sve češće racije po gradu, te hvataju mlade ljude za vojsku, naročito sada od kada je počela invazija. Općenito se može kazati da je situacija ovdje povoljna za nas, te se o Narodnooslobodilačkoj vojsci govori svuda i izgleda da bi mogli izvršiti, osobito s obzirom na zadnje događaje ovdje, mobilizaciju što nam je otežano zbog događaja o kojima smo vam već zadnji put javili i o kojima vam danas podrobnije javljam...« Ukupno su u oba pada uhapšene 52 osobe. Već se iz tog broja uhap šenih vidi kakav je to udarac bio za našu organizaciju u Zagrebu, što međutim ne znači da je tim bila organizacija obezglavljena. Nasuprot, prilazili su nam sva kodnevno novi ljudi. Teškoća je bila više u tome što mnoge ljude nismo mogli koristiti jer nisu znali najosnovnija pravila stroge ilegalnosti, a ni po svojoj prirodi nisu odgovarali. Odnosno, nisu bili spremni da rade po svim pravilima konspi racije, što je u tom momentu bilo vrlo važno. No već u izvještaju od 18. lipnja 1944. javljam Povjerenstvu Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, među ostalim: »... Čini se da se situacija ovdje stabilizira. Vjerojatno ću uspjeti ove nedjelje da i samu organizaciju, barem donekle, sredim, tj. da okupim ljude...«

Veber 236-237

Podijeli

Vezano

Stradanje Božene Hršak, posljednjeg sekretara MK SKOJ Zagreb
Ubojstvo Božene Hršak (Katarina), posljednjeg sekretara MK SKOJ-a Zagreb, od strane ustaške policije i o razini stradanja SKOJ-a u Zagrebu tijekom 1944. godine.
Rekonstituiranje MK KPH nakon provala krajem svibnja i početkom lipnja 1944.
Treće rekonstituiranje MK KPH Zagreb od prosinca 1943. godine zbog provala, uhićenja i evakuacije. Josip Duda, jedini preostali član MK KPH Zagreb, opisuje okolnosti unutar kojih je rekonstituiran novi MK KPH...