Punktovi

Vješanje petoro talaca

6. X. 1944.

Maksimir, pozicija željezničkog skladišta (lokacija nije pobliže ubicirana, op.a.)

Ustaše su za odmazdu zbog uništenja željezničkog skladišta objesile petoro taoca u Maksimiru. Obavijest o vješanju u Maksimiru donosi Hrvatski narod, a dolazi zajedno sa obavijestima o vješanjima u Sv. Ivan Zelina, Zaprešiću i Čučerju te se nalazi zadnja u nizu.

Smrću kažnjeni ubojice Hrvata i saboteri
OBAVIEST MINISTARSTVA UNUTRAŠNJIH POSLOVA GALVNOG RAVNATELJSTVA ZA JAVNI RED I SIGURNOST
Zagreb, 7. listopada
Kada je donesena Zakonska odredba o kažnjavanju zločina protiv javnog reda i mira i kada je njome propisana kazna protiv sabotera, rušitelja, zločinaca, pljačkaša i ubojica nevinoga hrvatskog pučanstva, bilo je u našim novinama dovoljno protumačeno njezino značenje. Bilo je istaknuto da država više ne može i neće trpjeti tako teške zločine protiv života i imovine naših državljana jer joj je dozvoljeno da svim sredstvima zaštiti, pa će s toga primjeniti konačno najoštrije mjere, da tu svoju zadaću ispuni.
Poslije toga bilo je opet nekoliko teških zločina, koje su izvršili odmetnici i komunistički boljševički agenti. Svaka njihova provala u neko mjesto značila je u prvom redu pljačkanje tudje imovine i ubijanje poštenih i sviestnih hrvatskih seljaka, radnika i gradjana. Partizani i njihovi pomagači stali su se upuštati i u sabotažne čine, koji nanose štetu državnim i javnim dobrima, pa su tako opet posredno teško oštećivali i hrvatski narod. Osim toga svoji miniranjem pruge redovito su pogodili hrvatsko gradjane i seljake, koji su putovali ponajčešće ne iz obiesti nego radi krute nužde. Jako često znale su u tim vlakovima poginuti žene i djeca iz onih naših krajeva, koji su već teško postradali. Ovakvi sabotažni čini znali su izazivati smetnje, koje su doskora osjetili i oni, koji su se nalazili daleko od mjesta, gdje je ta nesreća izazvana. Stroga se ne može trpjeti da bilo tko ometa promet nikada, a pogotovo ne u ovako teškim vremenima, kada jedan vagon hrane, koji na odredjeno mjesto stigne na vrieme, znači spas tolikim obiteljima, koje su ostale bez igdje išta.
Kažnjavanje zločinaca uhvaćenih na djelu i izvršavanje smrtne kazne nad njima pokazuje se opravdanim. Nije Hrvatska jedina država gdje je komunistička propaganda i djelatnost zabranjena. Ni u Švicarskoj komunisti ne mogu raditi, što oni hoće, a najmanje mogu rovariti stranci i agenti stranih zemalja, nego im se odredjuje mjesto u logoru. Isto tako Hrvatska ne će da bude država, u kojoj bi zločincima i stranim agentima bilo dopušteno, da vrše umorstva, pljačke, sabotaže i razaranja, a da ih za to ne stiže nikakva kazna. Hrvatska država ima svoje zakone i te zakone mora svatko poštivati, a onaj, tko to ne čini nego dolazi u sukob sa zakonima, taj se neminovno izvrgava predvidjenoj kazni, koja ujedno sve druge imade opomenuti da se kane kažnjivog ponašanja i kažnjivih djela.
Radi toga objavljujemo niz smrtnih kazna, koje su izvršene nad djelatnim partizanima radi zlodjela, koja su izvršena u nekoliko hrvatskih mjesta,
Kažnjeni partizani radi napadaja, umorstva, paleža i pljačke u Sv. Ivanu Zelini
U noći od 7. na 8. rujna 1944. izvršila je jedna veća skupina partizana napadaj na Sv. Ivan Zelina. Tom prilikom odmetnici su umorili Velimira Piljka, logornika Ustaške mladeži, Ivana Belušića, bivšeg logornika Ustaškog logora i Šimuna Šimunca, logornika Ustaškog logora u Sv. Ivanu Zelini, dok su nekoliko domobrana, seljaka i radnika odvukli u šumu i naknadno ubili. U isto vrijeme odmetnici su stanoviti broj javnih zgrada i posebničkih kuća opljačkali i zapalili.
Radi toga zločinačkog djela izvršena je na spomenutom mjestu dana 4. X. 1944. odmazda kaznom smrću vješanjem, na osnovu § 1., 2. i 3. Zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog napadaja i čina sabotaže protiv javnom redu i sigurnosti od 30. listopada 1943. broj CCXXII-2728-D. V.-1943. nad 29-toricom redarstveno utvrdjenih odmetnika i komunista, koji su kao takvi uhvaćeni po hrvatskim oružanim snagama s oružjem u rukama.
1. Margetić Stjepanom, rodjenim 1902. u Budinšćini, sinom Vinka i Jalže rodj. Mareković, što je dragovoljno stupio u partizane i istima ustupio prostorije za održavanje političkih sastanaka, prisilno odvodio seljake u partizanske redove, prikupljao podatke o kretanju hrvatskih oružanih snaga te prilikom oružanog napadaja na željezničku postaju u Budinšćini ubio 3 željeznička službenika.
2. Ljubić Željkom, rodjenim 1918. u Maloj Gori, sinom Mirka i Marije rodj. Bosnar, što je kao tajnik kotarskog N.O.O.-a održavao promičbene sastanke po raznim mjestima te djelatno sudjelovao u umorstvima izvršenim nad seljacima i radnicima.
3. Matić Ivanom, rodjenim 1921. u Liskovači, sinom Jakova i Slavke rodj. Krol, što je dragovoljno stupio u partizane i dulje vremena sudjelovao u partizanskim pljačkaškim podhvatima te prisilno odvodio seljake u partizane.
4. Tandara Križanom, rodjenim 1916. u Zavelinu, sinom Ivana i Ruže rodj. Srdarušić, što je dragovoljno stupio u partizanske redove, te zajedno sa Matić Ivanom obukavši se u odoru ustaškog vojničara s oružjem u ruci obilazio seljačke kuće, pa seljake prisiljavao na davanje hrane, odjeće i novca, koji je predavao partizanima.
5. Pucko Ivanom, rodjenim 1910. u Jakovlju, sinom Blaža i France rodj. Soremički, što je preko godinu dana s partizanima sudjelovao kod ubijanja hrvatskog življa po Zagorju, te prisilno odvodio seljake u partizanske redove.
6. Gračanin Ivanom, rodjenim 1919. u Dugoj Resi, sinom Jurja i Katarine rodj. Kostelić, što je dragovoljno stupio u odmetničke redove, obnašao dužnost partizanskog teklića i istima nabavljao ljekarničko tvorivo.
7. Cvetković Jankom, rodjenim 1913. u Gorenjm Vrabču, sinom Pavla i Jane rodj. Gorenec, što je dragovoljno stupio u partizanske redove, odpremao oružje i streljivo partizanima, te prisilno odvodio seljake u partizanske redove.
8. Hafner Viktorom, rodjenim 1898. u Zagrebu, sinom Vatroslava i Hermine rodj. Heinrich, što je kao član odbora "Fonda" sakupljao priloge za C.P. te prisiljavao seljake i radnike, da pristupe u partizanske redove.
9. Ilijanić Anom, rodjenom 1918. u Krašiću, kčerkom pok. Alfonza i Bare rodj. Cuk, što je kao član odbora A.F.Ž-a prikupljala novac, hranu i odjeću za partizane te organizirala III. rajonski komitet.
10. Močnik Ivanom, rodjenim 1923. u Mariboru, sinom Petra i Olge rodj. Ferluga, što je preko dvije godine sudjelovao u partizanskim nasilničkim poduhvatima prikupljao priloge za C.P. i prisilno odvodio seljake u partizane.
11. Novak Blažom, rodjenim 1914. u Bedencu, sinom Grge i Eve rodj. Vresk, što je dok je bio u službi kao redarstveni izvidnik nabavljao oružje i streljivo za odmetnike, te u svom stanu održavao komunističke sastanke.
12. Račić Gjurom, rodjenim 1899. u Borčecu, sinom Mije i Ane rodj. Balog, što je bio član N. O. O-a, u kojemu je vršio dužnost blagajnika, primao i razpačavao komunističke letake i brošure, te održavao pratizanske sastanke.
13. Platenik Augustom, rodjenim 1912. u Biškupcima, sinom Karla i Viktorije rodj. Bauer, što je kao pročelnik III. rajona N. O. O-a održavao partizanske sastanke, prisiljavao gradjane, radnike i seljake na davanje novaca, hrane i odjeće za odmetnike, te prisilno odvodio seljake i radnike u partizane.
14. Večerin Stjepanom, rodjenim 1909. u Veleševcu, sinom Mate i bare rodj. Katulić, što je sudjelovao u rušenju pruge između postaje Lekenik i Turopolje, obskrbljivao partizane sa eksplozivom, te kao djelatni partizan preko godinu dana sudjelovao u nasilničkim činima partizana.
15. Domitrović Dragutinom, rodjenim 1918. u Stenjevcu, sinom Josipa i Bare rodj. Posek, što je bio podpredsjednik N. O. O-a, razpačavao komunističko tvorivo, sudjelovao u napadajima na željezničke postaje, te prisilno odvodio željezničko osoblje u partizane.
16. Kefeček Gjurom, rodjenim 1924. u Sobočanima, sinom Mirka i Ljubice rodjene Štefanek, što je kao pripadnik "moslavačke brigade", sudjelovao u partizanskim nasiljima po Moslavini i prisiljavao narod na davanje hrane i odjeće za N. O. V.
17. Božić Stjepanom, rodjenim 1918. u Mikolancu, sinom Franje i Julije rodj. Peček, što je pobjegao iz domobranstva u partizane, kod koji je bio teklić, sudjelovao pri rušenju pruge i umorstvima izvršenim nad zarobljenim pripadnicima naših oružanih snaga.
18. Bršec Stjepanom, rodjenim 1904. u Marankovcu, sinom Josipa i Marije rodj. Sinković, što je za vrijeme partizanske strahovlade u Koprivnici sudjelovao kod umorstva tamošnjih Hrvata, koje je na zvjerski način mučio.
19. Vinkler Sofijom, rodjenom 1906. u Pregradi, kćerkom Andrije i Ane rođene Šimun, što ej u svojem stanu održavala komunističke sastanke, prikupljala priloge za C. P., prisilno odvela Kruašić Gjuru i Milih Ivana u partizane, koji su naknadno ubijeni.
20. Jus Adalbertom, rodjenim 1923. u Strmcu, sinom Adalberta i Karoline rodj. Tepeš, što je dobivši poziv da nastupi svoj djelatni rok u domobranstvu otišao medju odmetnike, sudjelovao u partizanskim nasiljima, te prisiljavao seljake na davanje hrane, odjeće i novca u N. O. V.
21. Hohnjec Antunom, rodjenim 1920. u Miljanima sinom Mirka i Marije rodj. Hohnjec, što je kao predsjednik N. O. O-a organizirao mjestne odbore i obćinske komitete SKOJ-a, te održavao tajne komunističke sastanke.
22. Polašek Jožom, rodjenim 1912. u Novom Čiću, sinom Ivana i Bare rodj. Lasica, što je sakupljao priloge za C. P., bio član K. P. J., te prisilno odvodio seljake u odmetničke redove.
23. Čanković Stjepanom, rodjenim 1909. u Mlinskoj, sinom Dmitra i Eve rodj. Maričić, što je kao pročelnik odbora Fonda davao i sakupljao priloge za C. P., te prisiljavao seljake, da pristupe u partizanske redove.
24. Šoić Mirom, rodjenom 1922. u Samoboru, kćerkom Stjepana i Josipe rodj. Caselman, koja je zbog komunističke djelatnosti bila osuđena na zatočenje u sabirnom logoru u trajanju od dvije godine, koju je kaznu izdržala, ali je opet po povratku iz logora stupila u vezu sa partizanima te nabavljala oružje i opremu za N. O. V.
25. Cesarec Alojzom, rodjenim 1913. u Pustodolu, sinom Ane, što je obavještavao odmetnike o kretanju oružanih snaga, sakupljao priloge za C. P. u svome stanu održavao komunističke sastanke, te ubio oružnika Palamet Božu.
26. Gregurek Franjom, rodjenim 1989. u Jarku, sinom Josipa i Kate, rodj. Hujs, što je kao predsjednik N. O. O-a u svojem stanu održavao komunističke sastanke, razpačavao komunističke letake i brošure, te prisiljavao seljake da pristupe N. O. V.
27. Slokar Franjom, rodjenim 1897. u Ajdovčini, sinom Izidora i Marije rodj. Batić, što je bio odbornik N. O. O-a održavao sastanke i razpačavao partizansko tvorivo, te što je obskrbljivao djelatne partizane sa hranom i odjećom.
28. Horvat Janko, rodjenim 1902. u Središiću, sinom Vjekoslava i Josipe rodj. Podrinjak, što je bio član N. O. O-a, primao partizanske tekliće sa terena, putem njih opskrbljivao N. O V., razpačavao komunističko tvorivo, sakupljao priloge za C. P. te kao vojni izvjestitelj rudnika u Zajezdi prisiljavao rudare, da pristupe ničkim N. O. O-a (greška u štampi, op.a.)
29. Blažinović Alojzom, rodjenim 1909. u Kučilovini, sinom Pavla i Eve rodj. Blažinović, što je dragovoljno stupio u odmetničke redove, održavao komunističke sastanke, naplaćivao trošarinu na vino i živežne namirnice, te sakupljeni novac predavao odmetničkim N. O. O-a.

Izvršena je kazna nad partizanima radi umorstva ustaških dužnostnika u Čučerju

Na osnovu § 1, 2 i 3 Zakonske odredbe p zaštitnim mjerama zbog napadaja i čina sabotaže protiv javnom redu i sigurnosti od 30. listopada 1943. br. CCXII-2728-D. V.-1943,, a radi umorstva ustaških dužnosnika u Čučerju izvršena je na spomenutom mjestu odmazda kaznom smrću vješanjem nad sliedećim osobama:
1. Rudolfom Cvetkom, rodjen 1921. u Pišecima, sinom Julijane rodj. Cvetko, što je kao djelatni partizan sudjelovao kod napadaja partizana na mjesto Klanjec prebacivši se iz Slovenije.
2. Ankom Vujnović, rodjenom 1923. u Vedrom Polju, kćerkom Janka i Soke rodj. Krajnović, što je kao djelatna partizanka sudjelovala u raznim zločinačkim napadajima partizana.
3. Dragicom Uzelac, rodj. 1924. u Čitluku, kćerkom Mile i Mike rodj. Uzelac, što je kao djelatna partizanka sudjelovala u partizanskim nasiljima.
4. Dušankom Kovačević, rodj. 1928. u Udbini, kćerkom Gavre i Desanke rodj. Kovačević, što je kao djelatna partizanka sudjelovala u Lici i Dalmaciji u više partizanskih pljačkaških napadaja.
5. Ikom Čalić, rodj. 1926. u Brgutu, kćerkom Trivnua i Mitre rodj. Iković, što je kao djelatna partizanka sudjelovala u Lici u izvršavanju partizanskih zlodjela.
6. Dmitrom Alavanja, rodj. 1906. u Karinu, sinom pok. Andrije i Ane rodj. Lončar, što je kao djelatni partizan sudjelovao u Lici i Dalmaciji u partizanskim pljačkaškim napadajima.
7. Petrom Štrbac, rodj. 1919. u Kistanju, sinom nikole i Smilje rodj. Traživu, što je kao djelatni partizan sudjelovao u Lici i Dalmaciji u partizanskim pljačkaškim napadajima.
8. Gojkom Medak, rodj. 1923. u Benkovcu, sinom Krivana i Todore rodj. Medak, što se je dobrovoljno priključio partizanima te je sudjelovao u Lici i Dalmaciji u partizanskim pljačkaškim podhvatima.
9. Todorom Ardalić, rodj. 1921. u Skradinu, sinom Nikole i Anite rodj. Krneta, što je kao djelatni partizan u Lici i Dalmaciji opljačkao nezaštićeno pučanstvo.
10. Danom Kordić, rodj. 1893. u Perušiću, sinom Petra i Anke rodj. Kokotović, što je sa svojim kolima dragovoljno prebacivao partizane iz sela u selo, a kasnije kao djelatni partizan sudjelovao u više partizanskih nasilničkih poduhvata.
11. Dušanom Dimić, rodj. 1912. u Ostrovici, sinom Jovana i Milke rodj. Polovina, što je dragovoljno otišao u odmetničke redove te sudjelovao u partizanskom haračenju u Lici.
12. Slavkom Vujasinović, rodj. 1914. u Rašteviću, sinom Djerosima i pok. Šimice rodj. Vuksa, što je dragovoljno pristupio odmetnicima, te je kao djelatni partizan sudjelovao po Lici i Dalmaciji, napadao i pljačkao te ubijao nedužan sviet.
13. Vaso Žigić, rodj. 1926. u Korenici, sinom Milana i Evice rodj. Stipić, što je kao djelatni partizan sudjelovao po Lici i Dalmaciji u ubijanju i pljačkanju seoskog pučanstva.
14. Milom Stevelić, rodj. 1923. u Bribiru, sinom Save i Janice rodj. Pekić, što je kao djelatni partizan sudjelovao u Lici i Dalmaciji u krvavima zlodjelima partizana.
15. Andjelom Višković, rodj. 1923. u Labinu, sinom Antuna i Luce rodj. Milivoi, što je kao djelatni partizan sudjelovao u Lici u partizanskim zlodjelima nad nedužnim pučasntvom.
16. Matom Prendivoj, rodj. 1925. u Poljicima, sinom Mihovila i Nikoline, rodj. Bajčić, što je kao djelatni partizan sudjelovao u umorstvima i pljačkao s ostalim partizanima.
17. Ivanom Caganić, rodj. 1920. u Selnici, sinom Valenta i Bare rodj. Ferenčak, što se odmetnuo i priključio partizanima i kao djelatni partizan sudjelovao u partizanskoj pljački te bio odbornik NOO.
18. Ignjacom Delibor, rodj. 1923. u Kerestincu, sinom Lovre i Pauline rodj. Vrčković, što se priključio partizanima te kao takav pljačkao i surađivao sa partizanima.
19. Krešimirom Kerhin, rodj. 1920. u Jastrebarskom, sinom Ljudevita i Slave rodj. Delak što je po povratku iz logora gdje je bio zatočen godinu dana zbog komunističke djelatnosti stupio u vezu s partizanskom udarnom brigadom Rade Končar te joj služio.
20. Dragutinom Plenar, rodj. 1890. u Prepustovcu, sinom Gabra i Ane rodj. Gec, što je sudjelovao na partizanskom mitingu, koji je održan u njegovoj kući, gdje je on biran za odbornika NOO, a kasnije na mitingu u Pažurovcu izabran za predsjednika NOO. Kao predsjednik NOO primio je od svojih viših veza bonove t. zv. "narodnog zajma", koje je dalje razpačavao i nasilno prodavao seljacima. Nasilno sakupljenu hranu odpremao je na svojim kolima partizanima.
Smrtna kazna nad partizanima zbog miniranja pruge kod Zaprešića
Na osnovnu iste Zakonske odredbe, a zbog miniranja pruge kod Zaprešića, kojom prilikom je stradalo više gradjanskih osoba vješani su na spomenutom mjestu 5. listopada 1944. sliedeće osobe:
1. Stjepan Šoštarić, rodj. 1891 u Dubrovčaku, sin pok. Milana i Milke rodj. Mihaljević, što se je u selu Dubrovčaku dragovoljno prihvatio predsjedničkog mjesta ZAVNOH-a te davao upute o oduzimanju odjeće vojnicima, a kasnije bio teklić Pokrajinskog komiteta SKOJ-a i veza sa sekretarom OK-a i SKOJ-a.
2. Josip. Mišetić, rodj. 1924. u Gornjoj Poljani, sin Jakoba i Mare rodj. Slivak, što je kao djelatni partizan podmetao na željezničke pruge mine i sudjelovao u napadaju na selo Voločevac.
3. Zvonimir Kavurić, rodj. 1921. u Zagrebu, sin Ivana i pok. Andreje rodj. Pirnat, što je bio član NOO-a i kao takav od svibnja 1944. član "Komunističke partije Jugoslavije".
4. Marko Gadže, rodj. 1918. u Lokvičiću, sin. pok. Petra i Josipe rodj. Katić, što ej bio član Komunističke partije Jugoslavije i kao takav od siječnja 1944. član Mjesnog komiteta.
5. Mato Lučić, rojd. 1911 u Gračecu, sin Jure i Ane rodj. Haramustek, što je kao pripadnik diverzantske skupine koja je bila podredjena neposredno NOO za selo Gračec sudjelovao kod razaranja željezničkih pruga, mostova, brzojavnih vodova na prugi Zagreb - Križevci, te pilenja brzojavnih stupova.
6. Stjepan Lučić, rojd. 1897. u Gračecu, sin Jure i Ane rodj. Haramustek, što je kao pripadnik diverzantske skupine, koja je neposredno podredjena NOO za selo Gračec, raznašao partizansku poštu, sudjelovao u rušenju željezničke pruge, mostova i brzojavnih vodova na pruzi Križevci - Bjelovar.
7. Vid Lučić, rodj. 1923. u Gračecu, sin Stjepana i Josipe rodj. Djureta, što je vršio dužnost teklića NOO-a za selo Gračac, raznašao partizansku poštu, sudjelovao u rušenju željezničke pruge, mostova i brzojavnih vodova na pruzi Križevci - Bjelovar.
8. Stjepan Ferenčak, rodj. 1923. u Stančini, sin Ivana i Jage, rojd. Bednjanec, što je dragovoljno prisustvovao sastancima NOO-a davao za "narodnu pomoć", te prenosio eksplozivno tvorivo za rušenje željezničkih pruga.
9. Dragutin Mihelčić, rodj. 1932. i Selnicama, sin Pavla i Marije rodj. Damić, što je dragovoljno prenosio eksplozivno tvorivo za rušenje pruga i mostova.
10. Ivan Drmić, rodj. 1913. u selu Prikraju, sin Mirka i Marije rodj. Lovrišec, što se je dragovoljno prihvatio odborničkog mjesta NOO-a, te je osnovao diverzantsku skupinu, čiji su pripadnici razarali željezničku prugu, mostove i brzojavne vodove izmedju postaje Prikraj, Vrhovec i Gradec, te je ujedno prenosio eksplozivno tvorivo spomenutoj diverzantskoj skupini.
Smrtna kazna nad partizanima zbog sabotažnih čina na R. K. Maksimiru
Na osnovi iste zakonske odredbe, a zbog sabotažnih čina na R. K. Maksimir u noći od 5. na 6. o.g. kojom prilikom je uništeno željezničko skladište vješani su na spomenutom mjestu 6. listopada 1944. sliedeće osobe:
1. Vaso Zelenović, rodj. 1920. u Cviljanima, sin Petra i Stane rodj. Mišina, što je kao djelatni četnik sudjelovao u toku 1943. u pokoljima izvršenim nad hrvatskim stanovništvom u okolici Grahova, Šaikovića, Crnog Luga, Peulja, Svilaja, te mnogih drugim selima Bosne i Dalmacije. Isto tako izvršio je osobno umorstvo nad dvadesetoricom Hrvata.
2. Ivan Razum, rodj. 1908. u Tržiću, sin Tome i Bare, rodj. Pulig, što je po povratku iz sabirnog logora, gdje je bio zatočen 17 mjeseci zbog komunističke djelatnosti, prebacivao medju partizane više osoba, a ujedno je podržavao vezu sa "udarnom brigadom Rade Končar" i izvršavao razne njezine naloge.
3. Stevo Šimić, rodj. 1891. u Kobaču, sin Luke i Ane rodj. Mijolčič, što je na javnim mjestima govorio protiv hrvatske države, te je prietio dolazkom boljševia i četnika, a nastojao se prebaciti među četnike, gdje mu se nalazi brat, ali je pri tom uhićen.
4. Petar Koren, rodj. 1893. u Brezovoj Gori, sin mije i Ane rodj. petrović, što je u više navrata primio na stan i hranu partizanskog političkog komesara Antuna Pernek, od kojega je primao opljačkanu odjeću i stoku, a ujedno je vršio redovitu stražarsku dužnost u svojem selu i obaviještavao partizane o kretanju oružničkih i ustaških obhodnji.
5. Gabriel Družina, rodj. 1892. u Borištu, sin Josipa i Ane rodj. Bazec, što je podržavao vezu sa sinom i kćerkom, koji se nalaze u partizanima, te je nastojao nasilno izručiti partizanima ustaškog čarkara Horvatiček Mirka, ali je kod pokušaja uhićen.

"Smrću kažnjeni ubojice Hrvata i saboteri", Hrvatski narod (08.10.1944.)

Izvor: "smrću kažnjeni ubojice Hrvata i saboteri", Hrvatski narod (08.10.1944.)

Podijeli

Vezano

Vješanje trinaestorice taoca
Hrvatski narod donosi vijest o vješanju trainestorice taoca kao odmazde za napad na ustaške redarstvenike i diverziju na most i prugu kraj Varaždina početkom prosinca 1944. godine. Iz vijesti nije jasna...