Punktovi

Stan Rezike Butura

Stan u Medulićevoj 7 još je jedan u nizu punktova na kojima su privremeno ili na dulje vrijeme bile smještene partijske tehnike. Traženu razinu konspirativnosti koju je rad u tehnici zahtijevao bilo je teško održati usprkos uhodanim mjerama opreza i zavidnoj razini funkcioniranja pa je tako rad u ovom partijskom sektoru obilježen nekim od najvećih gubitaka ženskog kadra. Posljedice pojedinih padova po partijsku organizaciju mjerile su se rasponom držanja uhapšenih tijekom ispitivanja i mučenja, od dobrog držanja bez odavanja informacija do kolektivnih prokazivanja.

Veliku aktivnost u raspačavanju ilegalnog materijala pokazala je i drugarica Marica Muhar sa svojim drugom Milanom Muharom. Milan Muhar uglavnom je prepisivao ilegalni materijal, dok je njegova drugarica vršila isključivo raspodjelu. U početku je Marica Muhar prenosila ilegalni materijal iz svog stana u Medulićevoj ulici broj 19 na mjesta, koja su joj bila određena, i to u košarici za povrće. Zajedno s Ankom Butorac nosila je Marica Muhar ilegalnu štampu i na Trešnjevku, a prenosila ju je i drugovima Pepi Polaku, Slavici i Jakovu Blaževiću, Zdenki i Zlati Šegvić, koja je kasnije obješena u ustaškom logoru, pa Zvonku Draženoviću i još mnogim drugim drugovima. Za potrebe rada »Tehnike« Milan i Marica Muhar posuđivali su mi bicikle i tricikle, s kojima sam se služio sam ili sam ih davao nekome od svojih drugova za prijenos ilegalnog materijala. Dio »Tehnike«, iz koje je Marica Muhar prenosila materijal, bio je u Medulićevoj ulici broj 7. U toj »Tehnici«- radila je i Rezika Butura, koja je godine 1941. uhapšena. Ona je pod batinama ustaške policije prokazala sve, što je znala o radu i vezama Partije. Na osnovu toga bila je uhapšena i Marica Muhar. Međutim, usprkos najgorim zlostavljanjima Marica Muhar nije priznala ništa, tako da ju je ustaška policija zbog pomanjkanja dokaza nakon dužeg vremena ipak pustila kući.

Stipe Ugarković, Zapisi ilegalaca (Zagreb: Nakladno poduzeće Glas rada, 1953), 40.

Pad Rezike Butura nije jedini slučaj pada ženskog kadra u prvoj fazi otpora nakon okupacije. Vjerojatno najizazovniji pad koji će uvelike potresti zagrebačku partijsku organizaciju i nametnuti joj brzu reorganizaciju jest onaj članice Mjesnog komiteta Nade Heiligstein, u vrijeme dok je rukovodila tehnikom. Otkucala ju je kurirka Paula Humek, uhapšena u ljeto 1941. godine. Humek je nakon rata opisala proces ispitivanja i mučenja kojem je bila podvrgnuta i uslijed kojega je otkucala drugaricu.

U mreži sam imala pored špeceraja i papir za lepljenje. Njega sam upotrebljavala kod pakovanja kutija sa duplim dnom, pošto je taj sistem otkriven ponijela sam taj papir kući. U stanu me dočekao detektiv i odveo mene i druga, a zatim i brata u ustaško redarstvo, Račkoga 9. Kad mi je pretresao mrežu pitao me je što će mi taj papir. Ja sam kazala da mi je trebao za lijepljenje prozora, jer je dana takova uputa od civilne zaštite da se zaštite prozori od bombardovanja. On je to uzeo sa sobom i pored ostalog teretili su me i s tim. Ja sam im kazala isto ko i detektivu i zadovoljili su se iako su u sobi gdje su me ispitivali stajale kutije sa materijalom koji je bio zapakovan i zalijepljen tim papirom. Sva sreća je bila u tome što nisu tražili otiske prstiju jer bi vrlo brzo mogli ustanoviti zašto mi je trebao taj papir, pošto nisam lijepila u rukavicama. Tek tada sam uvidjela koliko je važna opreznost kod tog posla. Nakon dugog mučenja od 9 navečer do 3 ujutro uspjelo im je da iznude priznanje ko mi je kazao da nađem mjesto za sklanjanje materijala Mjesnog odbora. To su bili primjerci Srpa i čekića, Proletera, te još neke brošure koje je zakopala u svojoj drvarnici Dragica Topličanec, koja je stanovala u Zvoningradskj ulici. Ona je odmah na saslušanja kazala da sam joj ja uputila čovjeka sa tim materijalom.Osim Nade Heiligstein nisam nikog provalila. Ona se je nakon mjesec dana zatvora objesila u kupaoni sa užetom od roleta.

HR-HDA-1723,"Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb", kutija 411, 08-001-H-9.

Istog časa po smrti Nade Heiligstein gradom se počinju širiti priče o smišljenom ubojstvu, a ne samoubojstvu. Ravnateljstvo Ustaškog redarstva za Veliku župu Prigorja i Zagreb naložilo je 8. augusta Sudsko-medicinskom fakultetu da dostave podatke vezane za samoubojstvo, izvještavajući:

Dana 7. ov. mjes. Heilgstein Nada, zamolila je da se može okupati u kupaoni. Ovo joj je dozvoljeno, pa je ista u tu svrhu uzela sobom dva ručnika, i odmah nakon što je ušla u kupaonu ove ručnike je zavezala za nadsvjetlo prozora, i pomoću njih se objesila. Neposredno odmah nakon vješanja ona je po organima ovog ravnateljstva i pronađena još topla, ali usprkos pružanja prve pomoći nije se uspjelo istu povratiti u život.

Građa za povijest narodnooslobodilačke borbe u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941 – 1945, knjiga I (Zagreb: Savjet za izdavanje Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941 – 1945., 1984), dok. br. 103, 171.

Nalaz obdukcije potvrdio je vješanje, a drugovi i drugarice su redom u svojim sjećanjima opisivali njezinu smrt kao ubojstvo koje su ustaše prikazale kao samoubojstvo - "Nadu su ustaše ubile, nije im ništa odala."

Dopis Ravnateljstva Ustaškog redarstva za Veliku župu Prigorje i Zagreb od 9. augusta 1941. Institutu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, kojim se traži obdukcija mrtvog tijela Nade Heiligstein

Izvor: Žene Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi, knjiga br. 1, ur. Marija Šoljan (Zagreb: Zagreb: Glavni odbor Saveza ženskih društava Hrvatske, 1955), 21.

Nada Heiligstein

Izvor: Žene Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi, knjiga br. 1, ur. Marija Šoljan (Zagreb: Zagreb: Glavni odbor Saveza ženskih društava Hrvatske, 1955), 22.