Punktovi

Prvi štab za oslobođenje grada

Stan inženjera Kipaha

5. V. 1945. - 6. V. 1945.

U subotu 5. svibnja 1945. uvečer održali smo kraći sastanak u Tomašićevoj ulici (u stanu inž. Kipaha) Živka Nemčić, inž. Machaček (K 28 A) i ja. Izvijestili smo je o učinjenom i primili dalja naređenja. Meni se nije svidio stan u Tomašićevoj ulici 7/II za štab, jer je imao samo jedan izlaz, a blizu je bio i UNS u Zvonimirovoj ulici 4. Sutradan poslije podne (6. svibnja) opet smo se sastali u istom stanu i čuli da je preko Radio-stanice Zagreb Kumičić dao obavijest građanima da je Zagreb otvoreni grad. On je to učinio po naređenjima poglavnika, a to je i nama odgovaralo. Informirao sam Živku Nemčić da sam našao bolji stan za štab i da se možemo odmah preseliti. Stan je bio u Ljubljanskoj ulici. Ona je pristala, i mi smo uselili u taj stan.

Duško Doder, "Posljednji dani u okupiranom Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 367.

...tražila sam način da se povežem s rukovodstvom Narodne zaštite, koja bi nam mogla mnogo pomoći. Naime, u Zagrebu je pred rat formirana Civilna zaštita sa zadatkom da štiti civilno stanovništvo od avionskih bombardiranja, da otkopava ruševine, da pruža prvu pomoć, itd. Dolaskom ustaša, ta je organizacija dobila naziv Narodna zaštita. Ustaše su u nju ubacile manji broj svojih ljudi, ali je u njoj bilo mnogo više antifašista, koji su u nju ušli preko veza da bi izbjegli služenje u domobranima. Zagreb je imao svoju komandu NZ, kojoj je bilo potčinjeno više kotara. Na čelu svakog kotara bio je rukovodilac (obično rezervni oficir — inženjer). Kao organizacija s golemom većinom antifašistički 360 orijentiranih ljudi (razumljivo, osim pojedinih izuzetaka za koje se znalo i od kojih su se svi čuvali) bila je jako privlačna za nas, da nam u posljednjim danima rata, budući da je iz Zagreba do tada otišao na slobodni teritorij velik broj aktivista, bude od pomoći u očuvanju javnih objekata i održavanju kakvog-takvog reda u gradu u vrijeme moralnog i vojnog rasula neprijatelja, da ne dođe do neželjenih pljački i ubojstava do dolaska jedinica naše Armije.
Radi toga sam, potkraj travnja 1945. godine, dala više zadataka Dušanu Doderu (K 28), a među njima da se što prije poveže s Karlovcem, komandantom NZ. Rekla sam mu da je u NZ otprije naš aktivist Božo (Adolf Vouk), koji se uspio ugurati u centar NZ i koji će, kada uspostavimo vezu s Karlovcem i počnemo suradnju s njim, održavati vezu (telefonsku), odnosno s našim ilegalnim Štabom koji smo formirali. Činili su ga: Duško Doder, Adolf Vouk, Andrija Mohorovičić, Jaroslav Machaček, Petar Prpić i ja. Zadužila sam Dodera da pronađe što prije prikladan stan za Štab. Naglasila sam mu da Narodna zaštita mora djelovati po njegovim nalozima. Uspio je relativno brzo uspostaviti kontakt s Karlovcem.
Pronađen je stan za Štab u Tomašićevoj ulici. Tu smo održali dva sastanka, a zatim je Doder našao neki drugi stan za Štab u Ljubljanskoj ulici broj 3 (sada Ulica braće Oreški).
Depeše koje sam preko radio-stanice slala van dobivao je izravno Mika Špiljak, koji je, kao što sam spomenula, bio određen za sekretara Mjesnog komiteta Zagreb čim se grad oslobodi. To su bile kratke obavijesti u kojima smo javljali o stanju u Zagrebu. Istovremeno su zaredale upute izvana što sve treba da radimo pred oslobođenje Zagreba. Sa Štabom sam se dogovarala što i kako treba raditi.

Živka Bibanović-Nemčić, "Kao instruktor Povjerenstva CK KPH dočekala sam oslobođenje u Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 360-361.