Omladinska sekcije Ženskog pokreta u Zagrebu

Studentice Ženskog pokreta zalažu za masovniju bazu i uključivanje žena iz svih slojeva društva

Na skupu zagrebačke podružnice „Alijanse ženskih pokreta Jugoslavije“, 21. ožujka 1934. u hotelu Esplanada u Zagrebu, osnovana je prva „Sekcija studentica Ženskog pokreta“ u Jugoslaviji. Studentice se već na osnivačkom skupu zalažu za masovniju bazu i uključivanje žena iz svih slojeva društva, te u jesen iste godine sekcija mijenja ime u „Omladinska sekcija Ženskog pokreta“ i u nju se uključuju radnice, službenice i srednjoškolke.

U programu „Ženskog pokreta“ našlo se dovoljno prostora za suradnju koju su rado podržavale studentice članice SKOJ-a, i osnovale sekciju studentica „Ženskog pokreta“ u Zagrebu. U programu je bilo: borba za pravo glasa žena, za jednak rad za jednake plaće, školovanje žena u svim školama, osvajanje zvanja koja su smatrana samo muškim, građanski brak i mogućnost razvoda i razna prava u imovinskim odnosima. (...)„Sekcija studentica Ženskog pokreta“ osnovana je u martu 1934. godine. Odmah je okupila oko 100 studentica, a taj broj se brzo povećavao. (...) Ne htijući ostati izvojene od ostale omladine, u jesen iste godine studentice mijenjaju ime organizacije, i ona se zove „Omladinska podružnica Ženskog pokreta“, te u nju dolaze radnice, namještenice, srednjoškolke.

Jelena Starc Jančić u Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979.), 19-20.

Početkom 1934. godine osnovana je prva Omladinska sekcija ženskog pokreta u Zagrebu, a narednih godina i u drugim mestima. (...) Ideja za osnivanje Omladinske sekcije ženskog pokreta u Zagrebu postojala je još od 1931. godine, ali se to ostvarilo tek kroz tri godine. U prostorijama Hotela Esplanade u Zagrebu održan je 21. marta 1934. godine širi sastanak ženskog pokreta kojem je prisustvovao veliki broj studentkinja. Na sastanku je održan referat „Postanak, razvoj i zahtjevi feminizma“, koji su studentkinje saslušale s velikom pažnjom i zaključile da aktivno učestvuju u ženskom pokretu. (...) Omladinska sekcija u Zagrebu okupljala je pre svega studentsku omladinu sa fakulteta i prvih meseci imala je karakter čisto sudentske organizacije, a novembra iste godine donosi se odluka da se ova sekcija proširi i da se u nju okupljaju mlade učiteljice, radnice, činovnice i srednjoškolke. Na taj način Omladinska sekcija počela je u okviru ženskog pokreta okupljati šire žensku omladinu, raditi na njenom antifašističkom vaspitavanju i pripremati je za masovnije učešće u radničkom pokretu.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 318-319.

Od 1934. do 1937. članice „Omladinske sekcije Ženskog pokreta“ u suradnji sa ženskim sekcijama sindikata, drugim ženskim udruženjima i SKOJ-em, organiziraju u Zagrebu niz vrlo posjećenih javnih predavanja, tribina i diskusija o pravima žena, protiv rata i fašizma. Jedan od upečatljivih skupova, posvećen pravu glasa i izjednačavanju plaća žena i muškaraca, odvio se u listopadu 1935. Nakon skupa su neke članice Omladinske sekcije izašle na ulicu i u demonstracijama porazbijale prozore na njemačkom konzulatu. Stoga se ti skupovi Omladinske sekcije navode kao jedni od rijetkih antifašističkih javnih okupljanja sredinom 1930-ih.

Interesantno je spomenuti proslavu dana mira 11. XI. 1934. godine, koji je održala Omladinska podružnica „Ženskog pokreta“. Studentice su dogovorno sa seniorkama organizirale javno predavanje u Novinarskom domu. U stvari, to je bio miting na kojem je bilo nekoliko stotina posjetilaca. Uvod, predavanje i rezoluciju održale su studentice Marija Stipković, Jelena Jančić i Mira Šegota. One su dale čitavom mitingu oštro antifašističko obilježje, a publika, uglavnom radnička pratila ih je s ovacijama. To je u ono vrijeme bila gotovo jedina masovna antifašistička manifestacija u Zagrebu. (...)

„Ženski pokret“ je organizirao 20. oktobra 1935. godine velike mitinge po cijeloj Jugoslaviji, za zahtjevom da se u budući izborni zakon unese pravo glasa za žene. Po cijeloj zemlji su se u te mitinge uključile radnice iz sindikata, članice SBOTIČ-a, studentice, domaćice i zastupale borbenu liniju tražeći pravo glasa i ostala prava za žene. Taj datum je zapamćen kao jedna od direktnih antifašističkih akcija. U Zagrebu su s mitinga žene masovno odjurile do njemačkog konzula i porazbijale prozore.

Jelena Starc Jančić u Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979.), 20.

Nakon takvih javnih okupljanja mnoge članice „Omladinske sekcije Ženskog pokreta“ bile su vjerojatno pod prismotrom policije, a mnoge su bile povezane sa radom SKOJ-a ili njegove članice. Neke od članica formirale su 1934. godine i „ilegalnu frakciju“ SKOJ-a pri Omladinskoj sekciji.To i druga neslaganja u vođenju sekcije dovela su do sukoba sa seniorkama zagrebačke podružnice „Ženskog pokreta“ i posljedičnog raspuštanja „Omladinske sekcije“ u Zagrebu u studenome 1937. godine.

U Omladinskoj sekciji formirana je u jesen 1934. godine ilegalna partijska frakcija u kojoj su bile Magda Bošković, Jela Jančić, Vanda Novosel i Veda Zagorac, a kasnije se ona proširivala.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 320.

Radom organizacije upravljala je ilegalna komisija (frakcija) SKOJ-a u kojoj su redovno bile neke članice legalnog odbora Podružnice.

Jelena Starc Jančić u Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979.), 20.

U februaru 1936. godine povela se široka sabirna akcija za sakupljanje odeće i obuće po zagrebačkim radnjama za siromašne studentkinje. Za ovu akciju Odbor Omladinske sekcije morao je tražiti odobrenje od Uprave policije. (...) Spiskovi članica Omladinske sekcije našli su se više puta u Upravi policije. U proleće 1936. godine donesen je novi Pravilnik Društva „Ženski pokret“, kojim se regulišu odnosi između „Ženskog pokreta“ u Zagrebu i njegove Omladinske sekcije. Uprava društva nametnula je svoj tekst Pravilnika kojim se okrnjila samostalnost Omladinske sekcije. (...) Omladinska sekcija se u praksi nije pridržavala ovih odluka i nastavila je da radi po svom programu. Ubrzo, 21. novembra 1937. godine, Društvo „Ženski pokret“ u Zagrebu donelo je odluku o raspuštanju svoje Omladinske sekcije.(...) Uprava je uočila da su komunisti ostvarili uticaj i razvili svoju delatnost u Omladinskoj sekciji i zbog toga je sprečavala svaku njihovu akciju.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 322-324.

Tu su počela nerazumijevanja između mladih i starih u „Ženskom pokretu“, taj jaz se sve više produbljivao, no rad je ipak trajao tri godine i ostavio duboke tragove iza sebe. Omladinska podružnica ukinuta je na zahtjev seniorki 1937. godine. (...) Omladinki koje su prošle kroz podružnicu bilo je na hiljade. Starije su odlazile, mlade dolazile. To je bila prava škola za žensku omladinu gdje su učile kako da se bore i politički djeluju.

Jelena Starc Jančić u Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979.), 20.

Mnoge članice sekcije bit će kasnije aktivne i u drugim ženskim organizacijama, npr. „Društvo za prosvjetu žene“ (1935 – 1941.) , redakcija časopisa „Ženski svijet – list za zabavu i pouku“ (1939 – 1941.), ženska sekcija SBOTIČ-a (1936 – 1941.), Juniorska sekcija udruženja univerzitetski obrazovanih žena (1935 – 1941.), a s početkom rata mnoge su uključene u NOB kroz odbore NOO-a, AFŽ-a ili pristupaju partizanskim jedinicama.

Posle raspuštanja Omladinske sekcije, njene članice su se uključivale u ostala napredna studentska društva i udruženja, URSSJ, SBOTIČ, i Društvu za prosvjetu žene. Za tri i pol godine rada Omladinska sekcija u Zagrebu postigla je dobre uspehe u okupljanju ženske omladine, a naročito u njenom vaspitanju. Njen rad značio je veliki doprinos revolucionarnom ženskom pokretu između dva rata. Većina članica Omladinske sekcije aktivno je učestvovala u NOB-u.

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978), 325.

Omladinska podružnica objedinjavala je mlađe žene i njihove aktivnosti. Ona je pored svih ostalih organizacija bila neka sinteza u kojoj su svi našli mjesto. Tu su dolazile i žene i omladinke koje do tada nisu bile nigdje organizirane, kao i one koje su radile u drugim organizacijama.

Jelena Starc Jančić u Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979.), 21.

Korišteni izvori:

Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918 – 1941. (Beograd: Narodna knjiga – Institut za savremenu istoriju, 1978)

Marija Sentić i Narcisa Lengel-Krizman. Revolucionarni Zagreb 1918 – 1945. Kronologija (Zagreb: Školska knjiga, 1979)

Ivan Šibl i Stjepan Blažeković, „Žene revolucionarke“, u Slobodni Zagreb, Tomislav Butorac, ur. (Zagreb: Stvarnost, 1963)

Ženski svijet – reprint. (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979)
 

Podijeli