Punktovi

Sportski klub "Željezničar"

Jedno od sportskih društava u Zagrebu gdje su komunisti imali značajan utjecaj

Trnjanska cesta 1
Nogometaši Željezničara, početak 1940-ih

Sportski klub Željezničar osnovan je 1919. godine, i u biti je bio nastavak predratne "Viktorije" iz 1914., sportskog društva čiji su se članovi tijekom Prvog svjetskog rata rasuli na sve strane. Već od sredine 1920-ih, komunisti Dragutin Saili i Stjepan Pećnik, rukovodioci ilegalne KPJ u Željezničkoj radionici, i Vjekoslav Razdraz, aktivan član kulturno-prosvjetne sekcije "Željezničara", djelovali su posredstvom kluba na željezničare.

Da su KPJ i SKOJ bili prisutni u "Željezničaru" potvrđuje očuvani plan rada ćelije "Spartakus“ iz veljače 1927. Tamo je utvrđeno da u "Željezničaru“ treba formirati skojevsku ćeliju i ispitati u kojim se klubovima nalaze mladi radnici Trnja. Josip Broz, tada kao sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu, također je istaknuo važnost takvog djelovanja, pa je "Željezničar“, u kojem su tada bili najaktivniji Dragutin Saili, Stjepan Pećnik, Vjekoslav Razdraz i Stjepan Stankir, često organizirao zabave na kojima su se mladi poslije rada odmarali i plesali, ali i organizirali protestne sastanke i skupštine. U siječnju 1929. zabranjen je rad Nezavisnih sindikata, pa su prestala djelovati i mnoga radnička društva. Uprava Radionice državnih željeznica u Zagrebu uspostavila je najuži kontakt s Josipom Bedekovićem, upraviteljem zagrebačke policije, koji je uz pomoć špijuna držao željezničare pod stalnim nadzorom. 

Prema zaključcima povjesničarke Mire Kolar-Dimitrijević, SK "Željezničar" bio najsvestranije, najkompletnije i najbolje organizirano sportsko društvo u Zagrebu.

Oko 1932., osim nogometne, u "Željezničaru" već postoje i ping-pong sekcija, te čitaonica, a njegovi članovi su bili dosta aktivni i u Sportskoj zajednici željezničarskih klubova Kraljevine Jugoslavije. To je već i vrijeme kad je Milan Milanović pokrenuo osnivanje Radničke sportske zajednice. U tu su zajednicu ušli klub "Sava" (nasljednik zabranjenog "Amatera"), "Pekarski", "Grafičar" i novi radnički sportski klub "Metalac", osnovan u proljeće 1929. godine. Osnivanjem te zajednice zaustavljena su usmjeravanja mladih radnika i radnica prema građanskim klubovima i oni se vraćaju radničkim udruženjima. "Željezničar" nije formalno bio član zajednice, ali je praktički bio idejno povezan sa zajednicom.

U prostorijama "Željezničara" članovi su se okupljali gotovo svaki dan. Domar kluba bio je radnik Željezničke radionice Ivan Kreačić, čiji su sinovi Otmar i Miro Kreačić prednjačili u stolnoteniskoj sekciji. Utjecaj "Željezničara" bio je vrlo velik, te je tjelesni odgoj bio uveden kao nastavni predmet i u Obrtnu školu Željezničke radionice, a Đildo Kranjc, dugogodišnji nogometni trener, izabirao je među učenicima najbolje nogometaše i sastavljao ekipe.

Djelatnost "Željezničara" bila je ograničena vječitom nestašicom novca. Na godišnjoj skupštini Jugoslavenskog nogometnog saveza 1933. radnički klubovi pokušali su postati ravnopravni građanskim profesionalnim klubovima, te su i oni zatražili novčanu pomoć. Prema naputcima KPJ, radnički su klubovi pristupili Udruženju prvorazrednih i trećerazrednih klubova, a za realizaciju te direktive bili su zaduženi delegati "Metalca" Milosavljević, Pajić i Branko Resimić, odnosno Milan Milanović, Vidalić i Đuro Fujs. Radnički klubovi natjecali su se uglavnom na sportskim terenima Trnja, uvijek uz redovno zalaganje Trnjana. Igralište "Željezničara" bilo je definitivno uređeno tek 1937., kad je uz nogometno igralište uređena lakoatletska staza i izgrađena baraka s tuševima. Izgradnju je pomogla uprava radionice, ali su radnu snagu sačinjavali uglavnom njezini radnici na dobrovoljnoj osnovi. Tako su željezničari učinili za Trnje ono što nije učinilo Ministarstvo socijalne politike koje nije po odluci Radničke komore 17. studenog 1930. dalo sredstva za izgradnju radničkoga sportskog stadiona u Zagrebu.

Između 18. i 20. svibnja 1939. proslavljena je 25-godišnjica "Željezničara". U to vrijeme klub je imao nogometnu, biciklističku, lakoatletsku, kulturno-prosvjetnu, šahovsku, zimskosportsku i turističku sekciju. Članova je bilo 697 od kojih 240 potpornih.

U svakom slučaju, povijest "Željezničara" bila je uspješna i bogata, ali usko povezana s radničkim pokretom željezničara i Željezničke radionice. Uoči Drugoga svjetskog rata "Željezničar" je imao 835 članova i mnogi željezničari, koji se sami nisu bavili sportom, smatrali su svoje članstvo u "Željezničaru" obvezom, jer je taj klub u mnogo čemu bio povezan s njihovim životom i radom. Komunisti su se sportašima koristili i za političke akcije, te je tako skojevac Antun Frntić na nogometnom turniru Željezničarskih sportskih klubova 1932. u Nišu ispitao raspoloženje željezničara u čitavoj Jugoslaviji i utvrdio njihovo nezadovoljstvo tadašnjim političkim i ekonomskim položajem. Od komunista za rad u željezničkoj radionici bio je zadužen Dragutin Sontaki.

Trnjani zaposleni izvan željeznice bavili su se sportom i u ostalim radničkim klubovima. Tu je na prvom mjestu bio klub "Metalac" u kojem su aktivno radili Ivica Lovinčić, Josip Cazi i ostali. "Metalac“ je imao i žensku sekciju, a članice "Hazene“ (preteča rukometa) su se na sastancima često dogovarale i za razne političke akcije, osobito u vrijeme Španjolskog građanskog rata, kad je fašizam počeo prijetiti i Jugoslaviji. "Željezničar“ je također imao hazenašku sekciju ali je ona radila samo od 1924. do 1928. godine.

 

Korišteni izvor:

Mira Kolar-Dimitrijević (ur.) Zagrebačka općina Trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji, Zagreb: Skupština općine Trnje – IHRPH, 1981, 130-132.

Podijeli

Slojevi

Ilegala 1931. – 1941.
PRETRAGA
Traži
teror
stradanja
zatvori
ustaški organi
organi Trećeg Reicha
otpor
logistika NOP-a
diverzije
agitprop
KPJ
atentati
demonstracije
ženske antifašističke organizacije
prebacivanja
objekti
javni objekti i ustanove
tvornice
mitnica
pravda
borbe
likvidacije
logori

Ilegala 1931. – 1941.

  • info@kartografija-otpora.org