HŠK Trešnjevka

HŠK Trešnjevka, okupljalište mnogih lijevo orijentiranih Trešnjevčana

Početkom jeseni 1926. godine skupina mladih sportaša odlučila je osnovati svoj nogometni klub na Trešnjevci. Osnutkom Hrvatskog športskog kluba “Panonia” označeni su počeci razvoja nogometa na Trešnjevci. Njegovi članovi odmah su počeli sa skupljanjem novca za opremu. Klub u prvom razdoblju još uvijek nije djelovao službeno odnosno bio je ilagalan. Članovi su sastavili pravila kluba i predali ih nadležnima na odobrenje. Međutim, već im je tada bilo poznato da se u klubu okupljaju lijevo orijentirani mladi iz redova radničkih obitelji, pa im nisu potvrdili pravila što je značilo da se klubu ne odobrava rad. Zahvaljujući angažmanu Krunoslava Poljaka, Ivana Ciprijanovića, Milana Stankovića, Julija Majera i braće Drage, Milana i Zvonka Paveca sastavljena su nova pravila kluba protiv kojih vlasti nisu mogle naći zamjerku. Odlučeno je i da se kao osnivači kluba navedu politički neaktivni građani. Na konstituirajućoj skupštini održanoj 16. svibnja 1929. godine nogometni klub je službeno nazvan HŠK “Trešnjevka”. Klub je vrlo brzo postao miljenikom stanovnika Trešnjevke. Prvi predsjednik kluba bio je Adolf Schlesinger, potpredsjednik Krunoslav Poljak (koji je djelovao u klubu gotovo 50 godina), tajnici kluba Ivan Bezjak i Vjekoslav Spačil, blagajnici Matija Šimek i Drago Golubić, odbornici Drago Virt, Đuro Koloman i Franjo Cukman te referent Drago Pavec. Članovi prvog upravnog oddbora bili su Adolf Schlesinger, Krunoslav Poljak, Ivan Ciprijanović, Milan Stanković i braća Drago i Zvonko Pavec.

Momčad je isprva trenirala na terenu „Grafičara“ kraj Elektrane (danas zapadno od hotela Panorama). Uskoro je zaslugom prvog predsjednika Adolfa Schlesingera klub došao do odgovarajućeg zemljišta. Prvo igralište nogometnog kluba nalazilo se na terenu koji je danas omeđen Trsatskom i Crikveničkom ulicom. Tvornica „Beton“ d.d. ustupila je klubu dio svog zemljišta. Dobiveni teren bio je pun jama i obrastao šikarom. Sve zemljane radove, uključujući i niveliranje terena, obavljali su sami članovi kluba. S vremenom su završili uređenje terena za igranje utakmica, tako da je njegovo svečano otvorenje održano 15. i 16. kolovoza 1931. godine. To je igralište klub koristio sve do pred Drugi svjetski rat, kada je tvornica „Beton“ d.d. zbog lošeg financijskog stanja bila prisiljena prodati zemljište.

Ubrzo su uz nogometnu sekciju bile osnovane i kuglačka, pjevačka, dramska i biciklistička. Pučki dom na Selskoj cesti 114 postao je redovito sastajalište članova i simpatizera „Trešnjevke“. Nogometni je klub u svome sportskom radu iz godine u godinu napredovao u rangu natjecanja: “Trešnjevka” se od III razreda ZPS-a (1931.) godinu dana poslije (1932.) plasirala u II razred, a u ondašnji Prvi B razred 1936. godine. Desetogodišnjica HŠK “Trešnjevke” bila je proslavljena 9. rujna 1936. godine. Najveće zasluge za uspješan razvitak i napredovanje kluba imali su predsjednik kluba Franjo Strižić koji je na tom mjestu ostao sve do završetka rata 1945. godine, tajnici Tuzlančić i Marijan Licul te odbornici Josip Navratil i Milan Stanković.

Sredinom 1940. godine, kada je već i u Zagrebu zavladala predratna psihoza, i za klub je nastupila kriza. Zbog financijskih problema, 8. kolovoza 1940. godine HŠK "Trešnjevka” je dogovorila fuziju sa ŠK “Skakavci” u novi klub ŠK “Trešnjevački skakavci”. Računalo se da će se od najboljih igrača oba kluba oformiti jaka momčad, koja će biti u stanju uspješno nastupati i u najjačem I razredu prvenstva ZNP-a. Međutim, fuzijom je bio postignut obratni rezultat, tako da se do kraja 1940. klub rasformirao. Ubrzo je uslijedila i okupacija zemlje, zbog čega je rad „Trešnjevke“ tada dosta oslabio, ali se održao i tijekom rata. Poslije rata, sportski život kluba je obnovljen 1948. godine.

Korišteni izvor:

Drago Zdunić i Slobodan Žarić (ur.) Crvena Trešnjevka, Zagreb: IHRPH - Spektar - Skupština općine Trešnjevka, 1982., 159-160.

Podijeli