Punktovi

Ilegalni štab za oslobođenje Zagreba susreće prve jedinice Jugoslavenske armije

8. V. 1945.
Križanje Držićeve i Varaždinske (danas Vukovarske)

Zatim smo svi iz štaba, osim Andrije Mohorovičića Mirnog i K 28 A, otišli na obilazak. Situacija je bila takva da smo naše aktiviste, dajući im legitimacije NZ (Narodna zaštita, op.a.) s potpisom »Srećko Darlić«, postavljali da čuvaju napuštena skladišta po kasarnama. Kod mostova je situacija bila još složenija. Puškaranje kod Radio stanice u Vlaškoj ulici nastavljeno je.

Poslije deset sati javljeno je da se manji odred Jugoslavenske armije približava stupovima (antena-odašiljač) Radio-stanice iza skele preko Save kod Trnja. Zatim je javljeno da su prve jedinice izbile na Crveni most (odred s više od 100 boraca pod vodstvom jednog majora). Odmah smo javili straži NZ da naše borce uputi prema Kanalu, tj. Držićevoj ulici, i da ih obavijesti da im u susret idu predstavnici ilegalnog štaba za oslobođenje Zagreba. Živka Nemčić i ja krenuli smo osobnim automobilom prema Kanalu, Radničkoj cesti. Prošli smo pored logora na mjestu gdje je sada Autobusni kolodvor. Na uglu Držićeve i Varaždinske (sada Ulice proleterskih brigada) u 11,20 minuta sastali smo se s prvom jedinicom Jugoslavenske armije (45. divizija II armije). Zagrlili smo se i poljubili s majorom i ostalim drugovima. Zatim smo ušli u malu kuću koja još i danas postoji (tada 372 je bila gostionica) i objasnili situaciju u gradu. Informirali smo majora o okupatorskim i kvislinškim vojnim snagama koje su se već povukle i koje se još povlače, 0 neprekidnim kolonama (koje prolaze Maksimirom prema Čmomercu i dalje) svega onoga svijeta koji se kompromitirao suradnjom s okupatorom i ustašama, ljudi i žena s djecom, uglavnom ustaških obitelji koje su se povlačile iz Bosne, Like i Slavonije. Rekli smo im da se vode borbe oko Radio-stanice i detaljizirali putove kojima se može do nje najlakše doći. Sva ostala pitanja o gradu razjasnili smo i povezali s neprijateljskim planovima obrane Zagreba.

Major nam je rekao da je njegova jedinica dobila nalog prošle noći (poslije pola noći) da žurno krene prema Zagrebu. Naglasio je da su mu borci umorni i iscrpljeni, jer su imali tri borbe u nastupanju prema Zagrebu. Dali smo mu broj telefona našeg štaba i NZ, budući da smo preko NZ imali točan pregled situacije po čitavom gradu. Dao nam je jednog borca za kurira u slučaju potrebe. Prilikom vožnje gradskim ulicama rekao sam kuriru da skine titovku s petokraka kom, jer da moramo proći pored kolone ustaša do sjedišta našeg štaba. Odgovorio mi je da nikada nije skidao kapu, pa da neće ni sada. Ipak je na kraju, poslije uvjeravanja, poslušao i okrenuti leđima jedan prema drugome sa šmajserima u rukama prošli smo pored kolone koju su ustaše pratile.

U štabu smo saznali da je od antene-odašiljača Radio-stanice preko Save kapetan Jugoslavenske armije Devčić telefonom dao nalog studiju Radio- Zagreba da objavi da su jedinice Jugoslavenske armije u Zagrebu. Zatim, da se oko Radio-stanice vodi borba, da ima ranjenih i jedan mrtav. U to vrijeme jedinica Jugoslavenske armije nastupala je prema Radio-stanici, pred kojom je sudjelovao u borbi i jedan njemački tenk. Karlovac nam je javio da borba za Radio-stanicu još traje i da je Savski most slobodan i da ga jedinice Jugoslavenske armije prelaze. Živka i ja otišli smo odmah prema mostu. Naši pobjedonosno ulaze, narod je spontano razdragan, pjeva, grli, igraju se kola na Savskoj cesti (to je snimljeno 1 fotografije su u Muzeju revolucije). Primijetili smo veliki dim na pravcu Kerestinec-Kalinovica. Okupator i kvislinzi još su haračili pri povlačenju.

Duško Doder, "Posljednji dani u okupiranom Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 372–373.
 

Slojevi:

Otpor do oslobođenja, prosinac, 1943. - svibanj, 1945. - Pogledaj sloj na mapi

Podijeli

Otpor do oslobođenja, prosinac 1943. – svibanj 1945.
PRETRAGA
Traži
  • info@kartografija-otpora.org