Punktovi

Trafika sestara Baković

IV. 1941. - 23. XII. 1941.

Znam da je javku održavala Hana Pavelić i Nada Heiligstein i to samo sa sestrom Zdenkom, dok je Rajka bila povezana po liniji SKOJ-a kao kurirka u drugoj grupi. Rajka je zamjenjivala Zdenku u trafici, a brat Mladen pomagao. Sve četvero bili smo međusobno dobro upoznati sa zadacima i veoma smo pazili da se trafika ne provali. Nismo dozvoljavali da se u trafici ili u stanu skupljaju otprije poznati drugovi iz SBOTIČ-a i URS-a, te ženskog pokreta. To je, ujedno, bila i direktiva Partije, jer je taj punkt bio vrlo značajan - usred grada, kraj kina. Trafikom su se koristili njemački oficiri i kulturbundovci, jer je Zdenka perfektno znala njemački, a trafika je prije bila vlasništvo jednog simpatizera fašističke Njemačke. Trafika je stalno bila pretplaćena na hitlerovske časopise i novine, što se i dalje nastavilo, kao dobra kamuflaža za rad javke. Osim toga, u našem podrumu u Gundulićevoj ul. 51 bilo je cijelo skladište "Kulture", kojoj je bio zabranjen rad zbog napredne i marksističke literature. Jednog dana sam dobio zadatak da spalimo sve adrese pretplatnika na knjige, jer su to bili pretežno članovi Partije i simpatizeri i to u cijeloj zemlji. Tom prilikom nas je pazikuća umalo prijavio policiji. Naime, on je simpatizirao ustaše. Kasnije sam saznao da je postao njihov doušnik. To je učinjeno u posljednji čas, jer nakon velike provale Huperta i Sertić - Cincipinke, oni su provalili i to skladište u nadi da će se domoći važnih adresa i imena.

Međutim, bez obzira na sav taj oprez, trafika je provaljena (navodno je pod batinama priznao jedan omladinac kojeg je Rade Končar uputio na tu javku da preda paket). Agenti su došli po Rajku, Zdenku i Mladena u noći između 20. i 21. prosinca 1941, dok su mene i mamu Irmu zadržali u kućnom pritvoru. Izvršili su temeljitu premetačinu u kući i u trafici i Zdenku, Rajku i Mladena preslušavali u Ustaškoj nadzornoj službi (istragu je vodio zloglasni Tomić). Prvu su mučili Rajku, koja je bila već kompromitirana kao studentica Filozofskog fakulteta i radila u grupi Rajne Kravar, Milke Kufrin, Komara i drugih. Noću su preslušavane a po danu su morale biti u trafici kako bi provaljivale svoje veze. Jedan agent je bio skriven u manjoj prostoriji iza lokala, a naprijed za stolom je sjedio drugi. Slavka Papić, koju je moja majka dovela iz Murvuce na Braču da pomaže u kući i da se školuje, stanovala je u suterenu naše kuće u Gundulićevoj ul. 51, ponekada je pomagala u trafici i znala uglavnom, sve o nama i tako je bila veza između trafike i nas koji smo ostali u kućnom zatvoru. Tako je meni pričala kako je Rajka u vrlo teškom stanju, zbog mučenja. Jednog dana mi je donijela cedulju na kojoj mi je Rajka javila da ih strašno muče i da neće moći izdržati. Ja sam im poručio da se dobro drže (nikog nisu provalili) i da je mnogo teže kada se počne s provalom. Sutradan, 24. prosinca, Rajka je iz trafike prenesena u bolnicu u Vinogradskoj cesti. Međutim, 26. prosinca smo dobili cedulju od nepoznatog čovjeka da se Zdenka 25. prosinca bacila kroz prozor na ulicu (onda Zvonimirova, sada Ul. socijalističke revolucije). Nova obavijest je stigla 27. prosinca da je Rajka umrla u bolnici od trovanja i krvarenja poslije mučenja, tako da je drugovi nisu uspjeli izvući i spasiti iz bolnice za što se pripremala akcija. Uz intervenciju bližih rođaka dopušten je pokop na Mirogoju, koji je uz pratnju policije obavljen 30. ili 31. prosinca 1941. Tada su pustila iz zatvora brata Mladena, jer ga nije nitko teretio. 

Jerko Baković, "Sestre Baković", U: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941–1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1983), 230-232.

Video

Jerko Baković o svojim sestrama Rajki i Zdenki Baković. Isječak iz dokumentarnog filma "Duhovi Zagreba", autor Jadran Boban.

Podijeli

Prva godina okupacije, travanj 1941. – proljeće 1942.
PRETRAGA