Punktovi

Paljenje stadiona

Na stadionu su ranije vježbali srednjoškolci, no ustašama su trebale daske za izgradnju koncentracionog logora i počeli su ga rušiti.

Prva dva pokušaja paljenja nisu uspjela. Diverzanti nemaju iskustva i ustaše svaki put ugase vatru. Prilikom svakog pokušaja policija hapsi neke omladince koji su u akciji. Poslije drugog paljenja uhapšeno je 40 ljudi.

Ali ovaj put akcija je pripremljena solidno. Braco Belić i Martin Mojmir uzeli su u fizikalnom kabinetu kaptolske škole epruvete i drugi potrebni pribor za izradu zapaljive smjese. Pri tom im je mnogo pomogao Zvonko Čuklić, sin školskog podvornika. I u mnogim drugim akcijama ovaj je omladinac borben i poduzetan. Od nekog inženjera Belić je saznao kako se pravi zapaljiva smjesa i odmah su započeli pokusima. Radili su sa nitroglicerinom, a kako su nevješti, jednom je došlo do eksplozije u Mojmirovom stanu. Čitava soba je demolirana, ali nitko nije ozbiljnije povrjeđen.

Dogovorenog dana, nešto prije 9 sati navečer, omladinci, podijeljeni u dvije grupe, krenuli su biciklima prema Maksimiru. Uspjelo im se krišom privući pokraj straža i staviti tempirane zapaljive smjese u drvenu ogradu sa svih strana stadiona. 

Po obavljenom poslu, grupa se povukla neopazice. Na Jelačićevu trgu dočekao ih je Martin Mojmir i primio izvještaj da je zadatak izvršen. Stadion je izgorio potpuno.

Kreš Rakić, Stjepan Mlinarić, Veljo Dragović, Gvozden Budak i Ognjeslav Bronzin uhapšeni su 16. listopada iste godine na uglu Heinzlove ulice i Kvaternikova trga. Policija ih je otkrila i uhapsila na temelju priznanja neke omladinke koja nije izdržala mučenje. 

Na ustaškom redarstvu u Zvonimirovoj ulici 2, u sobi između više policijskih agenata, Štef Mlinarić nenadano je izvukao skriveni pištolj i otvorio vatru. Dospio je opaliti samo prvi hitac. Tada su ga ustrijelili. Potom je, u općoj pometnji, i Krešo Rakić, iako vezanih ruku, uspio izvući bombu, ali su mu je oteli prije ne što ju je upotrijebio. [...]

Poslije je čitava grupa strahovito mučena. Ne mrcvare ih samo radi priznanja, nego i iz osvete. Svi su se herojski držali.

Krešo Rakić strijeljan je zajedno sa sedamnaestoricom komunista i antifašista na Rakovu Potoku.

Ivan Šibl, Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve (Zagreb: Naprijed, 1967.), 245-247.

Podijeli

Prva godina okupacije, travanj 1941. – proljeće 1942.
PRETRAGA