Ustaško redarstvo





Policijska postoja i zatvor Ustaškog redarstva kroz koje su prošli brojni članovi i aktivisti Komunističke partije. Nakon pokušaja bijega iz Kerestinca uhićeni su ovdje internirani i ispitani, te je nakon toga njih četrdeset i četvero odvedeno na Dotršćinu i streljano.
U ponoć, s 13. na 14. srpnja 1941. godine, devedesetak zatočenika logora Kerestinec, mahom javno istaknutih članova i simpatizera Komunističke partije, izvršilo je uspješan proboj iz logora u skladu s direktivom koju su dobili od zagrebačkog Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. Bez obzira na uspješan bijeg samih zatočenika, akcija njihovog oslobađanja bila je jedna od najneuspješnijih u povijesti pokreta otpora u Zagrebu. Planiranje akcije pokrenuto je početkom srpnja nakon što ustaše iz osvete za akcije pokreta otpora u dva navrata streljaju grupe zatočenika u Kerestincu. Planiranje akcije pokrenuo je Centralni komitet KPH, a paralelno s njima i MK Zagreb KPH. Na poticaj Josipa Kopiniča, kodnog imena Vazduh, koji je bio glavni kontakt KPJ s Kominternom, MK Zagreb o svojim planovima nije obavijestio nadređeni CK već je akciju nastojao organizirati samostalno. O tim planovima Rade Končar, kao sekretar CK SKH, saznao je svega koji dan prije planiranog početka akcije te je tada odlučeno da je prekasno da se ona otkazuje. Organizacija od strane MK Zagreb pokazala se lošom. Aktivisti i članovi i Partije koji su trebali dočekati zatočenike nakon proboja, bili su nedovoljno opremljeni i nespremni za oružani sukob s ustaškim stražama na koje su naišli. U tom sukobu poginulo je nekoliko članova Partija, a ostali su se bili primorani povući tako da zatočenici iz Kerestinca nakon proboja nisu imali nikakvu pomoć. Devedesetak zatočenika pokušalo je samostalno pobjeći velikoj ustaškoj potjeri koja je ubrzo organizirana. Gotovo nenaoružani, većina ih pogiba u sukobima s ustašama, svega desetak ih se uspijeva spasiti, a četrdeset i četvero njih uhićeno je, odvedeno u postaju Ustaškog redarstva u Franje Račkoga 9 te nakon ispitivanja streljano na Dotrščini. Zbog slučaja Kerestinec CK KPH smijenio je čitavi MK Zagreb.
Grupa od četrdeset i četiri uhićenika bila je zatvorena u Zagrebu, u zajedničku podrumsku prostoriju zatvora u ulici Račkoga 9. Hrvatski narod, postavši službeni ustaški list NDH, donio je 18. srpnja obavijest da »...Većina pobjeglih je uhvaćena i zbog pokušaja pobune protiv Državnoj vlasti stavljena pred senat pokretnog prijekog suda koji ih je osudio na smrt. Osuda nad njima izvršena je strijeljanjem.« Iako u obavijesti nisu navedena imena i broj strijeljanih, naknadna istraživanja dokazuju da je u dva maha, 17. i 18. srpnja, ubijena većina. Drži se da je među njima bio i August Cesarec. Tako se smatra, ali se ništa pouzdano ne zna; ne postoji nikakav vjerodostojan glas o tome kakva je uistinu bila njegova smrt. Možda je bila stravičnija nego što je doprlo do nas. Jedini od četrdeset četvorice zatvorenika koji se spasio, treći od braće Kazić, Ivan, svjedoči da je nakon tih masovnih strijeljanja sreo u hodniku izmučenog Cesarca... Ustaše su željele izjavu pokajanja koju nisu dobili. Poslije rata, na saslušanju pred organima unutrašnjih poslova, bilo je nekih neprovjerljivih izjava da su ustaše Cesarca samog dotukli kasnije; da ga je mučio i zaklao onaj isti Božo Cerovski koji je još u Kerestincu bezuspješno pokušavao da njega i Keršovanija nagovori na izjave lojalnosti kojima bi spasili život.
Prije nekoliko godina, na zidu podrumske prostorije zatvora u Ulici Račkoga 9, pronađen je zapis olovkom: »U ovim prostorijama su proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca, njih 44. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda.
Živjela Sovjetska Hrvatska.«
Grafološka analiza drži mogućim, a neki autori su sigurni, da je to Cesarčev rukopis: njegov posljednji zapis, poruka moralnog ohrabrenja tisućama koji su kroz četiri godine prolazili isti put. Rukopis je možda uistinu njegov, ali je mogao biti i bilo kojeg komunista: poruka je zajednička i pripada svakom od njih. Ali je on jedini među njima koji je na početku svog zrelog života, kao osamnaestogodišnjak, u zatvoru zapisao: »Znam i to da ću svoj život uložiti u narodnu borbu...« Na kraju Cesarčeva života morala je stići takva poruka.
Marija Vinski strijeljana je u kolovozu 1941. a njezin sin Miro umro je iscrpljen u partizanima. Nitko nema groba.
Zorica Stipetić, Argumenti za revoluciju – August Cesarec (Zagreb: Naklada CDD, 1982), 440-441.
Audio
Podijeli
Slojevi
Prva godina okupacije, travanj 1941. – proljeće 1942.
-
Trešnjevačka kazališna omladina


Zvonigradska ulica1939. - 1941. -
Mjesna tehnika u stanu sestara Filipović

Kučerina 72 -
Stan Olge Franković


Šoštarićeva ulica 8I. 1940. - 1942. -
Ilegalni stan Palčecovih


Tvrtkova 61. I. 1940. - 31. VIII. 1942. -
Partijska organizacija u ZET-u

Ljubljanica b.b.1940. - 1945. -
Tvornica čepova Higiea


Ljudevita posavskog 48XII. 1940. - 1941. -
Mučilište "Sing-Sing"

Ulica Matije Jandrića 74 -
Zakladna bolnica Sv. Duh

Sveti Duh 641941. - 8. V. 1945. -
Sastanci Narodne pomoći

Zvonimirova 43IV. 1941. -
Kuća Vlade Srednika

Modruška ulica 17IV. 1941. - XI. 1941. -
Trafika sestara Baković


Nikolićeva ulica 7IV. 1941. - 23. XII. 1941. -
Mljekarstvo majke drugarice Klašnje

TomašićevaIV. 1941. - 1942. -
Stan obitelji Gorkić


Ulica Baruna Jelačića 3IV. 1941. - II. 1942. -
Stan Jelene Manojlović - Bugarke

Hercegovačka ulica 65 -
Stan Anke Rakoci

Ilica 16310. IV. 1941. -
Akcija skupljanja oružja


Stara Peščenica10. IV. 1941. -
Radionica popluna Miška Patačića Crnog

Vlaška 9210. IV. 1941. -
Mučenja Ivice Gretića, Blaža Mesarića, Mire Paut i Josipa Matišiča 1941. godine u UNS-u



Zvonimirova 210. IV. 1941. - XII. 1941. -
Krojačka radionica M. Pribanića


Vlaška 9410. IV. 1941. - 4. VII. 1942. -
Konzumna zadruga željezničara

Draškovićeva 4710. IV. 1941. - 1944. -
Ministarstvo ruda


Križanje Vlaške i Draškovićeve10. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Ustaško redarstvo



Račkoga 910. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Zatvor UNS-a i GESTAPO-a




Trg žrtava fašizma 1010. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Glavna vojna bolnica


Vlaška 8710. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Zatvor ustaškog redarstva

Savska cesta 60 -
Sjedište Gestapoa

Trg kralja Petra Krešimira IV 1 -
Stan Kolarec

Kučerina 7210. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Krojačnica Nikole Slivonje

Draškovićeva 611. IV. 1941. - V. 1945. -
Stan Deneša Vajsa

Solovljeva ulica 10 -
Tvornica ulja


Branimirova 71V. 1941. -
Ilegalni stan Božene Brlečić i Voje Kovačevića

Vlaška 70DV. 1941. -
Stan Nikole i Olge Rubčić

Huga Badailića 10V. 1941. - 22. IX. 1941. -
Tvornički kompleks Penkala (Nada Dimić)


Blok Branimirova – ErdödijevaV. 1941. - X. 1942. -
Crveni križ


Crvenog križa 14V. 1941. - V. 1945. -
Akcija stadion


Stadion u Maksimiru26. V. 1941. -
Emitiran poziv na oružanu borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika


Tuškanova 15VII. 1941. -
Trafika Štefice Hohnjec

Samoborska ulica 3VII. 1941. - VIII. 1941. -
"Stambeni ured" Španaca

Deželićev prilazVII. 1941. - IX. 1941. -
Sklonište Jože Turkovića nakon bijega iz Kerestinca

Heinzelova 4814. VII. 1941. - 7. IX. 1941. -
Paljenje stadiona

Stadion u Maksimiru -
Otkazi i likvidacija u ZET-u



Ljubljanica b.b.VIII. 1941. -
Ilegalni stan Anice Rakar-Magašić

Trg žrtava fašizma 15VIII. 1941. - XII. 1941. -
Akcija Botanički vrt

Runjaninova ulica4. VIII. 1941. -
Bijeg Nade Dimić

Sveti Duh 64IX. 1941. -
Punkt za raspodjelu materijala

Križanje Heinzelove i MartićeveIX. 1941. - XII. 1941. -
Hapšenje Vojina Kovačevića

Marulićev trg2. IX. 1941. -
Diverzija na Glavoj pošti

Jurušićeva ulica 1314. IX. 1941. -
Napad na ustaše

Vrbanićeva14. IX. 1941. -
Kafić Sidro

Vlaška 4214. IX. 1941. -
Hapšenje Mlinarića i drugova nakon provale Akcije stadion

Križanje Heinzelove i Kvaternikovog trga -
Provala stana Nikole i Ruže Rubčić

Huga Badailića 10 -
Atentat na njemačke avijatičare

Ugao Zvonimirove i Rusanove ulice30. IX. 1941. -
Hapšenje Martina Mojmira

Primorska ulica11. X. 1941. -
Formiranje Mjesnog komiteta SKOJ-a

Kačićeva (nije pobliže ubicirano)XII. 1941. -
Ilegalni stan drugarice Kokotović


Bulićeva ulica10. XII. 1941. -
Hapšenje Leandra Karlovca

Babićeva ulica15. XII. 1941. -
Matični odbori AFŽ-a osnivani pri tvornicama i poduzećima u Zagrebu

Blok Branimirova - Erdodijeva1942. -
Stradanje Alberta Halužana

Makančeva ulica 512. II. 1942. -
Uhićenje Andrije Hebranga

Perjavica 425. II. 1942. -
Sukob SKOJ-a s ustašama

Miramarska cesta (podvožnjak)3. IV. 1942. -
Mučenje Božene Žakman u UNS-u 1944. godine

Zvonimirova 2V. 1944. -
Pad u ZET-u

Ljubljanica b.b.XI. 1944. - XII. 1944. -
Diverzija u Tvornici ulja

Branimirova 7120. I. 1945. -
Stradanje Zorka Bekera


Savska cesta 60II. 1945. -
Tretman i oslobođenje iz kaznionice na Savskoj 1945.

Savska cesta 60III. 1945. - 8. V. 1945. -
Likvidacija ranjenih Njemačkih vojnika

Sveti Duh 6414. V. 1945. -
Mučenje i ubojstvo Vere Solar u UNS-u

Zvonimirova 2


